data-nosnippet>
Predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik uporno, iz godine u godinu obmanjuje javnost da je “transport kisika onemogućen zbog nerazumijevanja i nehumanosti svjetskih moćnika”.
Iako svi znaju da je banjalučki biskup Franjo Komarica 1992. godine osigurao kisik za bebe u porodilištu u banjalučkoj bolnici, ali da su ga otele naoružane paravojne snage, predsjednik bh. entiteta Republike Srpske Milorad Dodik uporno, iz godine u godinu obmanjuje javnost da je “transport kisika onemogućen zbog nerazumijevanja i nehumanosti svjetskih moćnika”.
Uradio je to i danas kada se obilježava 33 godine od njihove smrti. Hiljadu puta do sada ponovljena laž o “nerazumijevanja svjetskih moćnika koji nisu dozvolili transport kisika” postala je tako “istinom” koju redovno objavljuje i propagandna mašinerija u Republici Srpskoj, piše Stav.
“Smrt 12 banjalučkih beba je nacionalna tragedija za srpski narod, a vječna sramota i grijeh bjelosvjetskih moćnika čija je ruka zla zabranila let spasa za ova nedužna bića. Snaga jednog naroda mjeri se prvo u porodilištima i broju novorođene djece. Tog 22. maja 1992. godine ta naša snaga ubijena je u banjalučkom porodilištu kada je izvršen zločin nad zločinima, kada je malim bićima, samovoljom bezdušnih stranaca, zabranjeno pravo na prvi udah i pravo da žive.
Ubijali su nas, bombardovali, pokušavali da nas unište, ali mi i danas stojimo ponosno pored dječijih humki, naših najvećih malih a velikih heroja proteklog Odbrambeno-otadžbinskog rata. Jedino što danas možemo poručiti tim nehumanim ljudima koji su uzeli sebi za pravo da odlučuju o životu i smrti jeste – djecu vam nikada nećemo oprostiti niti zaboraviti”, napisao je Dodik na X-u.
Stoga, podsjetimo još jednom na ono što je rekao biskup Franjo Komarica, podsjetimo na istinu – ko je odgovoran za smrt 12 beba. Biskup Komarica u razgovoru za Srpskainfo 2021. godine govorio je o tome.
Da li je istina da ste 1992. osigurali kisik za bebe u porodilištu, ali da je taj kisik otet, pa nikad nije stigao u bolnicu?
“To je općepoznata stvar, ali se uporno javno prešućuje. Božije čudo je bilo, da sam ja u pola dvanaest noći, u ratu, kad nije bilo nikakvih telefonskih veza, uspio dobiti signal iz bijelog svijeta i zamoliti ljude da prenesu moju poruku u Zagreb.
Tamo je bio Miljenko Aničić, direktor Caritasa, sa konvojem, i ja sam mu poručio da se ne vraća u Banju Luku bez kisika, jer sam čuo na vijestima da su zbog nestašice kisika ugrožene novorođene bebe.
Miljenko je nekako sakupio osam boca kisika i dobio dozvolu da ga dopremi u Banja Luku. Dovezao je boce ovdje, u dvorište Biskupije. A onda su neki naoružani uniformisani ljudi, neka paravojska ili policija, preskočili ogradu, dar – mar su napravili.
Silom su oteli taj kisik i odnijeli ga.”
Pa zna li se gde je taj kisik završio? Je li stigao u porodilište?
“Ja ne znam. Ispada da nije stigao u porodilište, jer su te bebe stradale. Neko sigurno zna šta se desilo. Ali, meni je žao zbog te djece, zbog njihovih majki. Volio bih da neku od njih sretnem, da kažem: ‘Draga mama, ja vas ne poznajem, ali žao mi je, pokušali smo pomoći.’
Zašto se o tome šuti?
“Pitajte vi to one koji to prešućuju. Ali, činjenica je da smo mi, građani, tada uspjeli ono što nisu uspjele ni vojske, ni politika, ni međunarodna zajednica. Ali, eto, nismo uspjeli da spasimo djecu”.
Nakon skoro 52 godine svećenićke službe i 38 godina na čelu Banjalučke biskupije, biskup Komarica je u decembru 2023. godine otišao u penziju. Ni tokom rata devedesetih nije napuštao svoju rodnu Banju Luku i svoje vjernike.
I ne samo katolički vjernici, nego i drugi Banjalučani i Krajišnici pamte ga po organizovanju humanitarnih akcija tokom rata i po tome što je pomoć Caritasa bila dostupna svima, bez obzira na vjeru i naciju.