Ako pažljivo pročitamo i saslušamo izlaganja na sesiji Parlamentarne skupštine NATO-a u Daytonu ne možemo se ne zapitati je li zaista jedan od najopasnijih planova za budućnost BiH tzv. “kiparski model” najaktualniji kada je riječ o našoj državi BiH.
Informacije o tome stizale su do autora ovih redova iz više izvora, a sve ono što smo čuli u Dejtonu i konferenciji koja da je rađena kao po agendi iz Zagreba dokazuju tvrdnje da se dijeli zemlja na dva entiteta pod različitim međunarodnim utjecajima – Federacija BiH pod okriljem EU i Republike Srpske pod kontrolom Rusije i Srbije.
Prizivanje na dijalog na ovim osnovama dolazi skoro sinhronizirano iz Dejtona (čitaj Zagreba) i RS-a.
Ovaj scenarij ne dolazi slučajno, već je pažljivo dogovoren između određenih aktera u Washingtonu, pri čemu Hrvatska igra važnu ulogu kao lobista i koordinator.
O tome sigurno zna i ministar vanjskih poslova BiH, Elmedin Konaković, koji je u septembru 2023. godine krenuo s tom pričom. I upravo su tada krenule pripreme za javnost.
“Jedan dio političke scene u Evropi razmatra kako samo da podrži FBiH, bez da se podrži Rs. Ako vlasti RS-a nastave ovako, bojim se da će na to primorati ozbiljne evropske zvaničnike”, kazao je Elmedin Konaković u septembru 2023. godine.
A RS je nastavila baš tako – utabanim stazama ratne politike na putu osamostaljenja. I shodno tome, pridružila im se Republika Hrvatska, lobiranjima i svakojakim mahinacijama.
Plan je, tvrde izvori Patrije, da Federacija BiH, uz snažnu podršku Hrvatske, uđe u neku vrstu saveza sa Zagrebom, dok će Rs ostati u sferi ruskog i srpskog utjecaja. Ideja je zapravo nastavak eksperimenta “Trojke” koji je do sada spriječio svađu Bošnjaka i Hrvata, ali je uspostavio novu dimenziju podjele koja bi sada bila formalizovana na međunarodnom nivou.
Ovo nije samo teorija, pripremne posjete Sarajevu, poput one IRI-ja u januaru, jasno pokazuju da je plan već u poodmakloj fazi. Na sastancima sa vodećim političarima diskutovano je upravo o formiranju tzv. hrišćanske koalicije koja bi potvrdila ovaj model, dok se kroz medijske i političke mehanizme stvara lažna percepcija “objektivnosti” i nužnosti takvog rješenja. Niko od bh. zvaničnika nije otkrio te detalje, te su u ‘zavjetu šutnje’.
Finansijska podrška za ove aktivnosti mogla bi stići upravo preko IRI-ja iz Beograda, i, sve moguće, u saradnji sa američkom konzervativnom fondacijom Heritage Foundation, gdje je uloga Maxa Primorca, bliskog hrvatskoj politici, ključna. Kroz njihovo pismo mogli smo predvidjeti šta je krajnji cilj.
Njihov utjecaj u Washingtonu je već dobro utaban i odavno oblikuje vanjsku politiku prema BiH.
Nažalost, najviše zabrinjava to što se dio bošnjačke politike, uključujući i Konakovića i Trojku, ne suprotstavlja glasno i jasno ovom planu. Njihova šutnja ili nejasni stavovi dodatno ohrabruju lobiste da nastave s ovim podjelama.
Jedina šansa da se ovaj opasni scenarij spriječi jeste snažan i jedinstven otpor unutar BiH, podržan i sa međunarodne strane, preko ključnih prijatelja zemlje kao što je Turska. Bez te podrške i bez odlučnosti domaćih lidera, podjela i dalja fragmentacija BiH postaju sve izvjesniji.
Vrijeme je za buđenje jer, ako dozvolimo da ovaj plan zaživi, Bosna i Hercegovina neće biti zemlja u kojoj svi mogu zajedno graditi budućnost, već će biti podijeljena, zarobljena interesima stranaca i podložna trajnim tenzijama i sukobima.