data-nosnippet>
Presudna uloga 5. korpusa Armije RBiH: CIA otkriva stvarni tok događaja u ljeto 1995.
U ljeto 1995. godine, snage 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, konkretno 501. i 502. brigada, izvele su iznenadnu i strateški ključnu operaciju koja je značajno promijenila tok događaja na ratištu.
Dok su se zvaničnici Republike Hrvatske, poput premijera Andreja Plenkovića i ministra Gordana Grlića Radmana, pozivali na narativ da je Hrvatska “spasila BiH”, stvarne okolnosti na terenu – kako navodi i jedan izvještaj CIA-e – pokazuju mnogo kompleksniju sliku.
Prema navodima američke Centralne obavještajne agencije, tokom tog perioda, Hrvatska vojska bila je dezorganizovana, a general Petar Stipetić imenovan je kako bi sproveo reorganizaciju i vratio operativnu sposobnost vojske. Trupe HV-a su u to vrijeme bile u defanzivi, trpjele su pritiske Vojske tzv. Republike Srpske Krajine i nisu bile u stanju preuzeti inicijativu.
U tom kontekstu, snage 5. korpusa ARBiH izvele su odlučan proboj iz bihaćke enklave. Prema izvještaju CIA-e, 502. brigada je u noći 5. augusta zaobišla posmatračke tačke UN-a i upala u pozadinu neprijateljskih snaga, brzo zauzimajući Ličko Petrovo Selo i potom nastavila napredovanje kroz područje Plitvičkih jezera.
Već do ranih jutarnjih sati, trupe 5. korpusa nalazile su se deset kilometara unutar teritorije Hrvatske. Tek tri sata kasnije, jedinice Hrvatske vojske počele su se pomjerati. U međuvremenu je 501. brigada ARBiH već zauzela strateške tačke na planini Plješevici i nastavila napredovanje ka Korjenici, komandnom sjedištu 15. korpusa Vojske RSK.
CIA navodi da je iznenadni prodor 5. korpusa prisilio generala Tarbuka da angažuje svoju jedinu rezervnu jedinicu – 33. pješadijsku brigadu – kako bi spriječio dalji prodor Armije RBiH u pozadinu. Bez te rezerve, Vojska RSK nije uspjela zaustaviti ofanzivu 2. gardijske brigade Hrvatske vojske, koja je potom ostvarila značajan proboj kod Petrinje.
Zaključno, izvještaj CIA-e jasno ukazuje na ključnu ulogu jedinica Armije Republike BiH u deblokadi bihaćke enklave i destabilizaciji protivničkih linija, čime su u velikoj mjeri doprinijele uspjehu združenih operacija na terenu.