Reakcijom na najavljeni sastanak predstavnika stranaka Trojke i HDZ-a BiH u Konjicu, bivši direktor Agencije za državnu službu BiH i pravnik Enver Išerić kritikovao je izbor lokacije i poručio da se državni razgovori moraju voditi isključivo u institucijama, a ne u, kako je naveo, “kafanama, hotelima ili buregdžinicama”.
Reakcijom na najavljeni sastanak predstavnika stranaka Trojke i HDZ-a BiH u Konjicu, bivši direktor Agencije za državnu službu BiH i pravnik Enver Išerić kritikovao je izbor lokacije i poručio da se državni razgovori moraju voditi isključivo u institucijama, a ne u, kako je naveo, “kafanama, hotelima ili buregdžinicama”.
“Ja nemam informaciju da u Konjicu postoji neka zgrada institucija BiH. A ako je tačno da nema, pa gdje će sastanak biti održan? Da li opet u nekoj kafani, hotelu ili buregdžinici?”, upitao je Išerić na društvenim mrežama, jasno aludirajući na višestruko viđenu praksu da se ključni politički dogovori vode mimo formalnih institucija.
Sastanak koji je zakazan u Konjicu, kako je ranije potvrđeno iz više izvora, trebalo bi da okuplja lidere stranaka SDP, NiP i Naše stranke, zajedno s HDZ-om BiH, a teme bi, između ostalog, trebale uključivati reforme, izmjene Izbornog zakona i funkcionisanje vlasti.
Išerić, međutim, upozorava da se takvim pristupom šalje pogrešna poruka:
„Kada će ljudi koji predstavljaju institucije naše države shvatiti da se razgovori o državnim pitanjima moraju voditi u institucijama i u zgradama koje su sjedište tih institucija?“
Upozorava i da se neformalnim okruženjem za ozbiljne političke teme ne samo urušava autoritet institucija, već se i dodatno otvara prostor za manipulacije:
„Tako vas lako navode na tanak led, oni koji ruše državu.“
Podsjetimo, Išerić je i ranije javno govorio o neprimjerenosti vođenja ključnih političkih pregovora van državnih institucija, pozivajući posebno stranke koje sebe nazivaju probosanskim da ne učestvuju u, kako kaže, „kafanskoj demokratiji“.
S druge strane, iz pojedinih političkih krugova ranije su se pravdale ovakve lokacije praktičnim razlozima i potrebom za „opuštenijim“ ambijentom tokom pregovora. No, sve je više kritika da takav pristup relativizira ozbiljnost državnih procesa i otvara vrata za dogovore netransparentne javnosti.