data-nosnippet>
Gradonačelnik Bijeljine i član Predsjedništva SDS-a govori o progonu Milana Miličevića, unutarstranačkim previranjima i odnosu prema novinarima.
Milorad Dodik je potrošio svih devet mačijih života. Ne zato što to stranci žele ili što je sam sebe svojim potezima satjerao u ćorsokak, nego zato što je narodu dosta. Dosta je mojim Bijeljincima što nam je prošle godine oteo 11, a od početka ove šest miliona maraka, dok je sebi darivao naših 77 miliona, a Rašidu Serdarovu će dati 300 miliona. Dosta je narodu da preživljava od plate od 1.500 KM ili penzije od 600 KM, dok se kumovima i raznim serdarovima dijele stotine miliona maraka.
Ovo u razgovoru za Oslobođenje kaže gradonačelnik Bijeljine i član Predsjedništva SDS-a Ljubiša Petrović, te dodaje da je narodu dosta straha od rata i sukoba. Dosta je narodu, kaže Petrović, da nas blamiraju i da nas svijet posmatra kao zemlju trećeg svijeta. Srpski narod želi mirno i dostojanstveno da živi od svog rada.
Kako komentarišete nedavno hapšenje predsjednika SDS-a?
– Montirani procesi i progon predsjednika SDS-a Miličevića samo su dokaz koliko ga se režim plaši. Čak sam na svom profilu i objavio jedan komentar aktiviste SNSD-a koji je napisao, citiram: “Sklanjajmo ga, uništit će nas”.
RS će ozdraviti
Plaše ga se s razlogom. Niti su ga kada mogli potkupiti, niti ucijeniti, niti pobijediti. Njima odgovaraju smo poslušni opozicionari, odnosno trojanci. U zemlji višemilionskih pronevjera, raskomadanoj i rasparčanoj, gdje su ubice, kriminalci, pedofili i raznorazne kriminalne spodobe na slobodi, ovaj nakaradni režim vrši pritisak, djeluje represivno uz torturu i lišava slobode poštene ljude, čija je jedina krivica to što su imali hrabrosti da se suprotstave upravo tom režimu koji iza sebe ostavlja pustoš. S ponosom prihvatamo da nas takvi hapse, jer to govori da smo na pravoj strani i da nas se boje.
Smatrate li da se dio razloga za njegovo hapšenje nalazi u činjenici da je jedan od rijetkih političara u Srpskoj koji je podržao proteste studenata u Srbiji?
– Ne bih to mogao tvrditi bez dokaza, ali da je simptomatično – jeste. Naime, više je nego jasno i očigledno da vlast u Srbiji otvoreno podržava Milorada Dodika i SNSD. Na više načina je svaki put involvirana u izborne procese u Srpskoj, što nije odraz diplomatije i poštivanja izborne volje građana koji žive u Srpskoj. Privođenje Milana Miličevića je po meni dominantno posljedica djelovanja kriminalno-tajkunske ekipe koja vedri i oblači regionom i koja je konektovana na režim i kojoj je Miličević smetnja.
Mnogo je koincidencija da bismo vjerovali u slučajnosti. Pred drugostepenu presudu Miloradu Dodiku hapse predsjednika SDS-a i pokreću čitavu hajku protiv njega, a istovremeno trojanci s glavosječama tajno pripremaju višemilionske poslove.
Na koga mislite?
– Namjerno vam ne govorim imena, jer želim da se sami prepoznaju. Samo ću reći da sve znamo i da će ozdraviti Republika Srpska. Neće Republika Srpska biti ničiji plijen – ni režima, ni njihovih podanika sa obje strane.
Kako komentarišete unutarstranačka previranja u SDS-u? Čini se da je palo mnogo teških riječi.
– Ne bih se složio da je bilo teških riječi od važnih i kredibilnih ljudi. SDS je demokratska stranka i kod nas je uvijek živ dijalog i odluke su rijetko jednoglasne. Tamo gdje vlada jednoumlje, nema ni napretka. Kome odgovara razbijen SDS i smjena prvog čovjeka u SDS-u i to u momentu kada ima najveću podršku naroda? Odgovor na ovo pitanje je odgovor i na Vaše pitanje.
Šta treba mijenjati u SDS-u?
– Treba svako od nas prvo da preispita sebe i pobijedi svoju sujetu. Da li smo dali sve od sebe ili smo gledali iz prikrajka i vrebali greške onih koji se trude da nešto rade i urade? Da li smo ispunili zadatke koji su nam povjereni? Ne može Miličević biti kriv za konstantan pad SDS-a od 2016. godine. Na izborima 2020. godine izgubili smo 45.000 glasova. 4 godine kasnije, samo nakon godinu Miličevićevog mandata na čelu stranke, suočeni sa sankcijama, bez računa i finansijskih sredstava, sačuvali smo rezultat.
Više je nego jasno i očigledno da vlast u Srbiji otvoreno podržava Dodika i SNSD.
Da li SDS treba imati kandidate za obje inokosne funkcije?
– Mi smo na GO donijeli takvu odluku. SDS je na lokalnim izborima imao duplo više glasova od ostatka opozicije. Narod je rekao svoje. Smatram da ima prostora za razgovor sa Nebojšom Vukanovićem i Pokretom za pravdu i red. Vukan je iskreni opozicionar, srčan i uradio je mnogo na popularizaciji cijele opozicije. Uvijek su iskreno i u skladu sa svojim mogućnostima davali vjetar u leđa i borili se za opozicione kandidate. Svakako, SDS treba i mora imati kandidata za predsjednika RS-a i tu smo saglasni. Nije budžet ničija ćaćevina, nego narodni novac koji mora biti vraćen narodu i služiti narodu.
Rijetko Vas ima u medijima. Vaš odnos sa medijima je sveden na ono što napišete na svojoj FB stranici. Smatrate li da je to dovoljno za jednog opozicionog političara?
– Ne bih se složio s tim. Organizovao sam u Gradskoj upravi veliki broj konferencija za medije po pitanju različitih tema. Trudim se da budem maksimalno dostupan i kroz izjave na terenu, ali i kroz odgovore na upućena pitanja. Imao sam veoma loše iskustvo sa brojnim portalima i televizijama za koje kažem da su u pravom smislu režimski mediji – što kroz montiranje mojih izjava, što kroz objavu naručenih tekstova.
Kome odgovara razbijen SDS i smjena prvog čovjeka u SDS-u i to u momentu kada ima najveću podršku naroda?
Inače izuzetno cijenim svakog ko se bavi pravim novinarstvom, krvavo je to zarađen hljeb i često su novinari na meti, a sloboda medija je izuzetno bitna. Moj profil je na neki način moj portal, moje mjesto gdje mogu da izrazim mišljenje, stavove i da ljudima objasnim procese, sve ono što radimo i što narod zanima. Evo, i ovaj intervju pokazuje da se trudim, uvijek sam tu da dam intervju i generalno odgovorim na pitanja dobronamjernih novinara.
Da li je bilo kakav razgovor sa SNSD-om za Vas nemoguć?
– Sa onima koji su RS doveli na ivicu ekonomskog i demografskog uništenja, koji su odgovorni za enorman kriminal i korupciju, koji su opljačkali sve što su mogli, zbog kojih odlaze čitave porodice i koji ne služe narodu, nego uskom krugu ljudi okupljenih oko jedne porodice – razgovora i kompromisa nema.
Pregovora nema
O čemu da razgovaramo sa onima koji su nas doveli na ivicu i ekonomskog i biološkog opstanka? O čemu da razgovaramo sa onima zbog kojih su nam zamrznuta sredstva EU i zbog kojih smo getoizovani? O čemu da razgovaramo sa onima koji beskrupulozno kupuju kumovu zgradu za UIO, svaki dan Viaduktu nabacuju 18.000 maraka, za lične interese nude litijum i minerale kao da su im ćaćevina i kao da neće uništiti Majevicu i Semberiju? Sa režimom se ne pregovara, protiv režima se bori.
Treba li insistirati na promjeni državne vlasti godinu prije redovnih izbora?
– I mjesec prije izbora ono što je loše treba mijenjati. Opet ću reći kao doktor: što prije kancer odstranite, manje su šanse za metastaze i veće za ozdravljenje.