data-nosnippet>
Schmidtov mandat: Legalizacija etničkog čišćenja i tihi nastavak progona kroz ignorisanje građanske države.
Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Christian Schmidt, svojim djelovanjem – ili preciznije, sistematskim nedjelovanjem – postaje simbol produženog rata protiv građanske, multietničke i pravedne Bosne i Hercegovine. Umjesto da koristi svoj mandat kako bi pomogao u implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma u njegovom cjelovitom obliku, uključujući i Aneks VII, Schmidt svojim pasivnim, a ponekad i aktivno regresivnim odlukama, učvršćuje plodove etničkog čišćenja.
Njegova politika – ili tačnije, odsustvo suštinske politike koja bi bila u službi građanske pravde i jednakosti – postaje svojevrsni nastavak logike 1990-ih: legalizacija postratnog etničkog inženjeringa.
Etničko čišćenje: Brojke koje Schmidt i međunarodna zajednica ignorišu
Prema podacima UNHCR-a i IOM-a, tokom rata u BiH (1992–1995):
Preko 2,2 miliona ljudi je protjerano ili izbjeglo iz svojih domova – što je više od 50% tadašnjeg stanovništva.
Više od 100.000 ljudi je ubijeno, uključujući najmanje 38.000 civila.
Preko 80% Bošnjaka iz entiteta RS je sistematski protjerano ili ubijeno.
U gradovima poput Prijedora, Foče, Banje Luke i Višegrada, etnička struktura je praktično izbrisana – npr. Bošnjaci su činili više od 40% stanovništva Banje Luke prije rata; danas ih je manje od 10%.
Uprkos činjenici da je Aneks VII Dejtonskog mirovnog sporazuma garantovao pravo na povratak svih izbjeglih i raseljenih, Schmidt ne samo da ne insistira na njegovom provođenju – već se ponaša kao da taj aneks više ne postoji. Umjesto da štiti povratnike i osigurava institucionalne i pravne okvire za njihov opstanak, on podržava političke strukture koje aktivno onemogućavaju povratak.
Postratna depopulacija: Egzodus građana svih nacionalnosti!
Schmidtov etnički pristup nije neutralan – on je destruktivan. Ignorišući potrebu za građanskom državom, on direktno doprinosi demografskom kolapsu Bosne i Hercegovine:
Od završetka rata do danas, BiH je izgubila više od 1 milion stanovnika – većinom mladih i obrazovanih ljudi.
Prema podacima UN-a i domaćih institucija, godišnje BiH napusti oko 35.000 do 50.000 ljudi.
U periodu 2013–2023, broj stanovnika u Federaciji BiH smanjen je za 8%, a u entitetu RS za čak 12%.
U nekim povratničkim sredinama (Srebrenica, Zvornik, Ključ, Derventa), više od 80% mladih razmišlja o odlasku ili već planira napuštanje zemlje.
Ovaj kontinuirani egzodus nije „prirodan“. On je posljedica frustracije, sistemske diskriminacije, nepravde i političke isključivosti koja se vještački održava – i koju Schmidt ne pokušava razbiti, nego čuva.
Aneks VII se mora ispuniti – ili prestanite glumiti mirotvorce!
Ako međunarodna zajednica – uključujući Schmidta – i dalje želi tvrditi da čuva mir u BiH, onda mora ispuniti svoju ključnu obavezu: implementaciju Aneksa VII Dejtonskog sporazuma. U suprotnom, prestanite koristiti riječ “mir” – jer se ne može govoriti o miru tamo gdje su rezultati rata institucionalizovani.
Ignorisanje građanske države = poricanje pravde!
Schmidtov otpor reformama koje bi Bosnu i Hercegovinu transformisale u građansku državu – onu u kojoj svi ljudi imaju jednaka prava bez obzira na etničku pripadnost – nije samo politička greška. To je moralni kolaps međunarodne politike. Time se šalje poruka da su rezultati ratnog zločina – od progonâ do masovnih grobnica – ne samo prihvatljivi, nego i osnova današnje “realnosti” koju treba čuvati.
Evropski sud za ljudska prava je jasno poručio: sistem u kojem se prava biranja i političkog predstavljanja temelje na etničkoj pripadnosti je diskriminatoran. Ignorisanjem tih presuda i forsiranjem etničkog ključa, Schmidt direktno opstruira evropski put BiH.
Schmidt i iseljavanje: tihi krivac egzodusa.
– Schmidtova podrška etnonacionalnim strukturama vlasti ne pogađa samo Bošnjake, Hrvate ili Srbe – pogađa sve. Mladi iz svih krajeva zemlje sve više napuštaju BiH jer u njoj ne vide budućnost. Nema jednakih šansi, nema jednakih prava, nema osjećaja pripadnosti – jer sve prolazi kroz filter “konstitutivnosti”, a ne kroz filter ljudskog dostojanstva.
Poruka dijaspore: Ne u naše ime!
Bosanska dijaspora, koja broji stotine hiljada ljudi širom Evrope, Sjeverne Amerike i svijeta, s pravom je ogorčena. Oni koji su preživjeli granate, logore, izgnanstvo i silovanja, danas gledaju kako međunarodni visoki predstavnik – koji je trebao biti garant pravde i pomirenja – zapravo održava poredak izgrađen na njihovom stradanju.
Njihova poruka je jasna: ne možete u ime “stabilnosti” legalizirati nepravdu. Ne možete graditi budućnost na zločinu. I ne možete očekivati da ćemo zaboraviti i posmatrati vaše saučesništvo u egzodusu građana BiH!
Zahtjevamo:
Bezuslovna provedba Aneksa VII – uključujući pravnu i ekonomsku zaštitu povratnika, procesuiranje lokalnih zvaničnika koji opstruiraju povratak i uklanjanje diskriminatornih praksi u entitetima i opštinama.
Dekonstrukcija etničkog sistema vlasti – prelazak sa etničkog ka građanskom modelu koji garantuje jednaka prava svim ljudima, bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili geografsku pripadnost.
Implementacija presuda Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić-Finci, Zornić, Pilav…) koje direktno zabranjuju etničku diskriminaciju u političkom sistemu BiH.
Povrat političke moći građanima – vraćanje suvereniteta narodu BiH, kroz reformu izbornog sistema koji ne favorizira etnonacionalne elite.
Christian Schmidt trenutno ne djeluje kao čuvar mira, nego kao arhivar rata – onaj koji čuva mapu linija podjele iscrtanu krvlju. Njegovo odbijanje da zaštiti građanske principe, njegovo ignorisanje Aneksa VII, te njegovu podršku etničkom ustroju države, historija neće pamtiti kao neutralnost, nego kao saučesništvo. A oni koji danas bježe iz BiH – bježe ne samo od domaćih tirana, nego i od međunarodnih „čuvara“ koji su odavno napustili pravdu.
BiH ne treba mentore prošlosti. Treba saveznike pravde. I ako Schmidt to ne želi biti – onda više nije dio rješenja, već dio problema, poručio je Osmančević.