data-nosnippet>
Politički proces secesija entiteta RS u mnogim segmentima odražava formiranje parapolicijskih institucija i ustavnog uređenja nalik na ono koje je uspostavio ratni zločinac Fikret Abdić 1993. godine.
Mlako, anemično i politički impotentno – reakcija iz sarajevskog političkog kruga na formiranje rezervnog sastava MUP RS-a. Kao država koja ima iskustvo trostruke secesije i pobune, Bosna i Hercegovina nema adekvatne mehanizme za spriječavanje pokušaja i četvrte secesije.
U kontekstu najave formiranja rezervnog sastava MUP-a RS-a treba istaći da je dosadašnji slijed Dodikove secesije već viđen na jednom mikroprimjeru. Kad su 27. septembra 1993. na zgradama i kućama u centru Velike Kladuše osvanuli snajperisti i pripadnici neke paralelne policije, isto tako niko u Sarajevu nije imao reakciju.
Tog dana u Velikoj Kladuši bivši član Predsjedništva Republike BiH, Fikret Abdić formira paradržavu Autonomna pokrajina Zapadna Bosna.
Rezervni sastav za rezervnu državu
Po povratku u Bihaćki okrug Abdić započinje sa ubacivanjem klipova u točak narastajućeg razvoja 5. Korpusa AR BiH pri čemu insistira na “jačanju policije nauštrb vojske”. Ovakav pristup vrlo prisutan i danas, zapravo i 1993. i danas odražava metodičan i dobro planiran razdor državnog suvereniteta.
Abdić tokom 1993. u svim okružnim organima forsira ideju o financiranju policije uprkos činjenici da vojska uvelike ratuje na dugom frontu oko “Bihaćkog džepa”. Sličnu politiku vodi i Dodikov SNSD koji usred Evrope koja se znoji od topljenja željeza i čelika za granate i haubice – naoružava (svoju) entitetsku policiju.
Zapravo od svog napuštanja zgrade Predsjedništva BiH čiji je bio član do 2022. godine, Milorad Dodik se baš kao i Abdić vratio u svoj feud gdje je on jedini i ultimativni gospodar. Baš kao i Abdić koji u ljeto 1993. godine uviđa da ne može zagospodariti 5. Korpusom i Dodik je davno digao ruke od OS BiH okrećući se policijskom aparatu.
Ono što je Abdić mogao kada je u jesen 1993. godine uzeo dvije brigade iz sastava 5. Korpusa za nukleus paravojnih formacija “Narodne odbrane Zapadna Bosna”, čini se da možda može i Dodik, ali u nekom ograničenom modelu.
Dodikova Rosgvardija
Kod projekata secesije u kakav su ulazili ratni zločinci Abdić, Boban, Karadžić pa i bjegunac od bh. pravosuđa Dodik, terminološko određenje nekih političkih poteza ima ključnu ulogu.
Glupo je i banalno nazivati stvari pravim imenima sve dok politička i vojna snaga nisu u korist onoga ko se otcjepljuje, zbog čega je zanimljivo primjetiti da vrh entiteta Republika Srpska koristi pojmove “rezervni” i “pomoćni” sastav policije.
Pomoćni sastav policije tim imenom čak ni u najrogobatnijim varijacijama prevoda stranih jezika ipak nije zastupljen jer pomoć policiji pružaju više policijske i sigurnosne instance iz sigurnosnog aparata. Rezervni sastav policije djeluje ili kao podrška u izvanrednim okolnostima u ratnim uslovima ili uslovima velikih elementarnih nepogoda ili kao paravojna formacija.
Uzimajući u obzir realne potrebe sigurnosnih izazova, činjenicu da entitet Republika Srpska za razliku od Federacije BiH ima veće obrazovne kapacitete da brže zaposli manjak policijskih službenika i konačno politiku Milorada Dodika – rezervni sastav MUP RS je samo drugi naziv za mikroverziju ruske Rosgvardije.
Rosgvardija je paravojna federalna služba u Rusiji osnovana 2016. godine, pod direktnom kontrolom predsjednika Rusije. Glavna uloga Rosgvardije je održavanje unutrašnje sigurnosti, borba protiv terorizma i kontrola masa čime se policija rastrećuje “specifičnih policijskih poslov”.
U osnovi Rosgvardija je lična Putinova parapolicijska agencija koja je usmjerena na sve aktivnosti represivnog aparata koja karakteriše hibridna priroda između policije i vojske.
Prije naknadne pameti
Abdiću je trebalo nešto manje od godinu dana da pokrene jednu od najkrvavijih etapa agresije na RBiH u trostrukoj secesiji, dok je Dodik odlučio kineskim modelom procesa dugog trajanja skidati kopče suvereniteta sa entiteta RS.
Razlika između Abdića i Dodika je mnogo pri čemu Dodik ima svoje, a Abdić je rentao tuđe helikoptere za bijeg. Pored brojnih sličnosti obojica su demokratski izabrani za najviše funkcije pri čemu se demokratski trebaju i spriječiti prije nego li sruše istu demokratiju koja ih je etablirala.
Jednako kao i Dodik danas i Abdić je držao maratonske sjednice Skupštine općine Velika Kladuša umarajući, prijeteći i crpeći energiju. Konačno svemu što je radio do izbijanja prvih sukoba niko iz sarajevskog političkog kruga nije pružio otpor, a kad je otpor i pružen već je bilo kasno jer je Abdić imao i policiju i vojsku.
Abdićeva paradržava u dvije etape, dva poluvremena je trajala manje od dvije godine, a Dodikova politika će trajati sve do povratka političke potencije sarajevskog političkog kruga.