Ko god živi ovdje i razmišlja, u promišljanju bilo čega, prvo treba krenuti od najgoreg scenarija, dobro ga izanalizirati, pa onda se otisnuti u ostale varijante. Kakav god da bude ishod, bit će manje pogođen.
Piše: Sead Numanović
Predsjednik entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik opet je pobjesnio.
Obrušio se na Tursku zbog najave dopredsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i ministra odbrane Zukana Heleza, da bi naša domovina trebala dobiti ne samo nove dronove, već i sofisticiranu vojnu opremu iz Turske.
Ultimativno je zatražio “objašnjenje” zvanične Ankare. U nastupu političkog bjesnila opet je govorio o muslimanina, a ne Bošnjacima, pominjao Iran… Saopćenje koje je emitirao jasno odslikava njegovo psihičko stanje u tom momentu…
Prošle sedmice se otisnuo u Beograd. Kako je saopćeno, razgovarao je s predsjednikom Srbije, Aleksandrom Vučićem o zajedničkom odgovoru na predstojeću veliku proslavu vojne operacije “Oluja”.
Nazvao ju je zločinačkom i zaprijetio zajedničkim odgovorom Beograda i Banje Luke.
U zvaničnoj Ankari, u najmanju ruku, neće biti ‘sretni’ zbog Dodikovog izliva bjesnila.
A Ankara je donedavno bila jedno od Dodikovih utočišta. Volio je otići tamo, a tamo su ga voljeli primati.
Stanje se, međutim, malo promijenilo.
Ne, Turska nije uvela sankcije predsjedniku Rs. Kao ni bilo koja druga muslimanska država. Dok su Austrija, Njemačka, Poljska… uvodile mjere zabrane predsjedniku RS-a, muslimanske zemlje (predvođene Turskom) sramotno (su) šut(jel)e.
(Turci vole da im se podilazi. Baš vole. Ima cijeli jedan tim srbijanskih protuha, “influensera”, osoba na zadatku… koja ističe genetske, pa i mentalitetske sličnosti Srba i Turaka. I to pali. Sve dok neko ne kaže da je u Srebrenici Ratko Mladić objavio da se radi o “osveti Turcima”. Pa to početno tursko oduševljenje – splasne!)
Istina, početkom marta, kada je pokrenuo državni udar, Milorad Dodik je zatražio prijem kod najviših turskih zvaničnika.
Dopis je ignoriran, ali nestrpljivi Dodik nije sjedio skrštenih ruku. Na kraju trakavice zvanična Ankara mu je morala reći da nije dobrodošao. Ali jeste Željka Cvijanović (SNSD), koja se u Turskoj obrela sedam dana nakon zvanične posjete toj državi Denisa Bećirovića, njenog kolege iz kolektivnog šefa bh. države.
Izgleda da ta rana nije zacijelila, pa ju je Milorad Dodik sada dodatno raskopao.
Hrvatska je drugo jako uporište Milorada Dodika. Mnogo jače nego li to u javnosti izgleda!
I Milorad Dodik je sebi sada ograničio manevarski prostor udarajući žestoko na “Oluju”.
Danas je Dragan Čović u Budimpešti.
Ako Milorad Dodik oplete po orbanovcima, onda bi to mogao biti logični slijed štakora sabijenog u ćošak.
Da li njegova povećana nervoza ima veze sa predstojećom pravosnažnom presudom Suda BiH?
Moguće.
Prvostepeno je on osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja.
Ako presuda bude potvrđena, to mu je politički kraj.
Udaranjem na tradicionalna uporišta, Milorad Dodik MOŽDA šalje poruku da je satjeran u ćošak i laje i ujeda sve redom.
Ali, mi smo u Bosni i Hercegovini.
Ko god živi ovdje i razmišlja, u promišljanju bilo čega, prvo treba krenuti od najgoreg scenarija, dobro ga izanalizirati, pa onda se otisnuti u ostale varijante. Kakav god da bude ishod, bit će manje pogođen. Takve, u konačnici, nije ni pogodila, pa ni iznenadila baš nedavna “nagodba” koju je predsjednik Rs postigao sa istaknutim bošnjačkim kadrovima u aktuelnoj vlasti i pravosuđu, a sve “fino” provedeno u Sudu BiH.
Možda se Milorad Dodik “obada”, kako reče njegova najstarija zastupnica u Narodnoj Skupštini Rs, jer mu je to prirodno stanje.
A možda i zna sadržaj presude, pa kreće u “preventivne akcije”.
Sve ćemo znati u narednih sedam dana. Najkasnije!