„Neka se zna: Marko Kovačević nije samo bruka Crne Gore. On je proizvod jedne politike i jednog izbornog tijela. Prava bruka je što država pristaje da mu bude zaštitnik i povjerenik. Jer ako govor mržnje nije krivično djelo, onda Crna Gora nema ni institucije ni zakone – ima samo paravan za moćnike.“
Tako piše Dragan Bursać u autorskom tekstu za CdM, komentarišući odluku Višeg državnog tužilaštva da Kovačevićev govor na Grahovu ne tretira kao krivično djelo, već tek kao – prekršaj.
Od krivičnog djela do prekršaja
Postupak je pokrenut nakon što je predsjednik Opštine Nikšić, na obilježavanju Grahovačke bitke, poručio:
„Bićemo strpljivi i čekaćemo uvijek otvorenog srca i ruku, sa pitanjem: jesmo li braća? Ako neće da budemo braća, ako neko hoće da više liči na Turke, onda ćemo prema njima u budućnosti kao prema Turcima postupati.“
Više tužilaštvo procijenilo je da u ovim riječima nema elemenata krivičnog djela izazivanja mržnje, već samo prekršaja – pa će se slučaj tretirati kao nesavjesno parkiranje ili kafanska tuča.
Četnički gradonačelnik
Bursać podsjeća da ovakve izjave nisu nikakav lapsus, već obrazac ponašanja:
„Marko Kovačević je gradonačelnik Nikšića upravo zato što pjeva četničke pjesme i ponaša se kao četnik. On je na vlast došao zahvaljujući desantu iz Beograda i ‘Bitki za Nikšić’. Njegova komparativna prednost bila je četnički imidž – i birači su upravo to prepoznali.“
Institucionalna kapitulacija
Najveći problem, tvrdi Bursać, nije u Kovačeviću već u institucijama koje poručuju da govor mržnje nije zločin:
„Devedesete su počele upravo ovako – pjesmama, parolama i govorima, koji su proglašavani sitnim prekršajima. A završilo se rovovima, logorima i masovnim grobnicama.“
Bruka koja se pamti
Zaključak je jasan: svaka naredna riječ mržnje, svaka nova podjela i svaka moguća posljedica, imaće pečat Višeg državnog tužilaštva.
„Ta bruka, ta institucionalna kapitulacija pred mržnjom, pamti se dugo. I ne prašta se lako“, piše Bursać.