Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH boravi u New Yorku gdje je večeras govorio za govornicom Ujedinjenih nacija na Generalnoj skupštini povodom jubilarne 80. godišnjice od osnivanja ove organizacije.
Tema ovogodišnjeg zasjedanja Generalne skupštine UN-a je “Bolje zajedno, 80 godina za mir, razvoj i ljudska prava” pa se stoga Komšić i osvrnuo na njenu suštinu, ali je prije svega čestitao ovaj veliki jubilej.
“Dozvolite mi da sa ovoga značajnog mjesta, u ime Bosne i Hercegovine i svih njenih građana, izrazim čestitke organizaciji Ujedinjenih nacija koja obilježava 80 godina od svoga osnivanja, ali istovremeno i 80 godina neprekidnog rada na onome što je temeljni cilj ove organizacije, a to je obezbjeđivanje i održavanje mira u svijetu. Koliko je u tome bilo uspjeha u prethodnom periodu, kao i o rezultatima rada i učešća više generacija u samim UN, u njenim tijelima i organizacijama, svakako će konačni sud dati istorija, ali istovremeno, smatram da je važno da se i danas, jasno iskaže naš zajednički stav, da mir u svakom dijelu svijeta nema alternativu i da na tome moramo i trebamo nastaviti zajednički uporno raditi”, rekao je.
Upozorenje na rat kao sredstvo politike
Zatim je naglasio da bi želio vjerovati da svi dijele isto pozitivno mišljenje, da moramo zaštiti mir u svakom dijelu svijeta.
Tema ovogodišnjeg zasjedanja Generalne skupštine UN-a je “Bolje zajedno, 80 godina za mir, razvoj i ljudska prava” pa se stoga Komšić i osvrnuo na njenu suštinu, ali je prije svega čestitao ovaj veliki jubilej.
“Dozvolite mi da sa ovoga značajnog mjesta, u ime Bosne i Hercegovine i svih njenih građana, izrazim čestitke organizaciji Ujedinjenih nacija koja obilježava 80 godina od svoga osnivanja, ali istovremeno i 80 godina neprekidnog rada na onome što je temeljni cilj ove organizacije, a to je obezbjeđivanje i održavanje mira u svijetu. Koliko je u tome bilo uspjeha u prethodnom periodu, kao i o rezultatima rada i učešća više generacija u samim Ujedinjenim nacijama, u njenim tijelima i organizacijama, svakako će konačni sud dati istorija, ali istovremeno, smatram da je važno da se i danas, jasno iskaže naš zajednički stav, da mir u svakom dijelu svijeta nema alternativu i da na tome moramo i trebamo nastaviti zajednički uporno raditi”, kazao je.
Upozorenje na rat kao sredstvo politike
Zatim je naglasio da bi želio vjerovati da svi dijele isto pozitivno mišljenje, da moramo zaštiti mir u svakom dijelu svijeta.
Gdje se nad lokalnim stanovništvom vrši takvo nasilje, koje svojim oblikom ukazuje na postojanje više elemenata genocida, kako je to utvrđeno u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Radi podsjećanja, potrebno je istači da genocid, osim što predstavlja fizičku likvidaciju ili uklanjanje nacionalne, etničke, rasne ili religijske skupine sa određenog teritorija, može biti počinjen i u slučaju da se toj istoj nacionalnoj, etničkoj, rasnoj ili religijskoj skupini svjesno nameću tako teški uslovi života, koji prijete da je na određenoj teritoriji u konačnici potpuno unište. I u konačnici, takav agresivan genocidni pristup koristi se kao sredstvo za nasilno zauzimanje i preuzimanje teritorije koje po međunarodnom pravu ne mogu pripadati onome ko inicira i proizvodi agresiju. To je ovo što danas imamo u pojasu Gaze, gdje se narod Palestine suočava sa ova dva elementa genocida, propisana pomenutom Konvencijom o sprečavanju i kažnjavaju genocida, gdje jedan dio svjetske političke javnosti zatvara oči i prešućuje ovu neizmjerno strašnu činjenicu. Ne postoji politički interes ili, čak, onaj ekonomski interes pokrenut namjerom za iskorištavanjem prirodnih resursa, kao što je to nafta ili prirodni gas u tom dijelu Mediterana, koji može opravdati ovako visok stepen genocidnog nasilja nad lokalnim palestinskim stanovništvom”, kazao je predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Osim što je takvo nasilje neopravdano i neprihvatljivo, nastavlja dalje, na isti način je, kako je kazao, neprihvatljiva šutnja, a povremeno i odobravanje, koje dolazi iz različitih političkih krugova u svijetu.
“O kakvom miru, razvoju ili zaštiti ljudskih prava, možemo uopšte govoriti ako se dozvoljava ovakvo nasilje, nasilje sa oblicima genocida nad palestinskim narodom? Da li tako nešto znači da su politički interesi pojedinih zemalja ili interesi korporativnog kapitala, snažniji i značajniji od naše zajedničke obaveze da zaštitimo mir u svakom dijelu svijeta, a time i pretpostavke za razvoj i samoodrživost različitih društava, te paralelno tome da zaštitimo i ljudska prava svakog pojedinca u svijetu. Ovdje se radi o velikom izazovu sa kojim se danas suočavamo i od njega ne možemo bježati, niti ga zarad nekih viših oportunističkih interesa, kontinuirano prešućivati. Podsjetimo se samo one sintagme: šutnja je zapravo izraz ili kukavičluka ili odobravanja”, naveo je.
Iskustvo BiH
U nastavku govora je u sjedištu UN-a govorio i o državi iz koje dolaze – Bosni i Hercegovini.
Osvrnuo se upravo i na rat u BiH čije posljedice i dan-danas njeni građani osjete.
“Prije nešto više od 30 godina, Bosna Hercegovina je bila suočena sa agresijom koja je dolazila iz susjednih zemlja. U to vrijeme, organizacija Ujedinjenih nacija, formirala je mirovne vojne snage pod nazivom UNPROFOR, u čijem sastavu su učešće uzele zemlje koje su za tako nešto izrazile interes. Uloga UNPROFOR-a bila je takva, da su oni u najvećoj mjeri bili puki posmatrači niza ratnih zločina, etničkog čišćenja, pa na kraju i genocida koje su agresori na Bosnu i Hercegovinu počinili. Naravno, bilo je i pozitivnih primjera aktivnosti UNPROFOR-a, što svakako ne treba zaboraviti i na tome smo iskreno zahvalni. Ali je, nažalost, ostala mrlja na toj misiji Ujedinjenih nacija, jer pojedini zapovjednici UNPROFOR-a nisu htjeli aktivirati zračne udare, kako bi se spriječilo etničko čišćenje, a posebno genocid počinjen u Srebrenici, u julu 1995. godine. Nažalost, genocid u Srebrenici je počinjen, stotine hiljade građana širom Bosne i Hercegovine tokom agresije su izgubili živote, još više ih ranjeno dok je više od milion građana raseljeno širom svijeta”, naglasio je Komšić.
Podsjetio je da je pred Međunarodnim sudom u Hagu, kojeg je osnovao UN, utvrđena krivica više osoba za počinjeni genocid kao i postojanje niza udruženih zločinačkih poduhvata.
“Koji su svi imali isti cilj – etničko čišćenje sa stvaranjem etnički čistih dijelova teritorije u Bosni i Hercegovini, kako bi se ti dijelovi odvojili od Bosne i Hercegovine i pripojili susjednim državama. Prije nešto više od godinu dana, ovdje u Ujedinjenim nacijama, zajedno smo izglasali Rezoluciju o genocidu počinjenom u Srebrenici, što smatram velikim iskorakom i važnim dokumentom, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i mnogo šire, jer je snaga te Rezolucije u njenoj namjeri sprečavanja eventualnog počinjenja nekih novih genocida, koji se mogu desiti bilo gdje u svijetu. Iako smo bili suočeni sa lobiranjem više država da se takva Rezolucija ne usvoji, ona je ipak donesena, čime se stvorio jedan novi ambijent da se kroz kulturu sjećanja, preventivno djeluje kako se genocid kao najstrašniji ratni zločin nikada više ne bi dogodio. Tada smo vidjeli, da postoje i one države, koje radi vlastitih političkih razloga ili političkog komoditeta, nisu bile spremne da podrže tekst Rezolucije koji je bio oslonjen na donesene presude Međunarodnog krivičnog suda iz Haga a kojeg su, ponoviću još jednom, osnovale ove Ujedinjene nacije”, istakao je Komšić.
Poslao je i poruku svima onima koji su bili protiv usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici.
“Neka takvo odbijanje podrške tekstu Rezolucije, služi na čast onima koji su lobirali protiv njenog usvajanja i onima koji joj nisu dali jasnu podršku Rezoluciji. Želim vas podsjetiti da je u tom periodu devedesetih godina prošlog stoljeća međunarodna zajednica, kroz organe Ujedinjenih nacija, uvela embargo Bosni i Hercegovini na kupovinu odbrambenog oružja i time spriječila odbranu našu države od dvostruke agresije. To bi u svakom slučaju značajno skratilo trajanje ratnog sukoba, mnogi životi bi bili spašeni, jer bi se mnogo prije došlo do mirovnog sporazuma, za što je neophodan uslov bio stvaranje balansa u vojnoj moći između Bosne i Hercegovine i dvije susjedne zemlje koje su počinile agresiju. Radi tog embarga, agresija na Bosnu i Hercegovinu je trajala skoro četiri godine i nepotrebno je izgubljen veliki broj ljudskih života”, dodao je.
Podsjetio je da je potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma okončan rat u BiH.
“Koji je donio neophodan mir i na tome smo također zahvalni, ali je istovremeno stvorio takav sui generis politički sistem u Bosni i Hercegovini, koji danas, 30 godina nakon njegovog stvaranja, predstavlja problem za normalno funkcionisanje države Bosne i Hercegovine. Takav politički sistem na sadrži demokratiju, već neki njen devijantni oblik nezabilježen u praksi bilo gdje u svijetu, u kojem se etnička pripadnost stavlja u prvi plan i time u cijelosti negiraju osnovna ljudska prava, te paralelno tome podriva demokratija u tolikoj mjeri da ona više skoro da i ne postoji. Taj politički sistem možemo nazvati incidentnim političkim sistemom, koji neprekidno destabilizuje državu Bosnu i Hercegovinu”, kazao je Komšić.
“Embargo na demokratiju”
Pojasnio je zbog čega u svom govoru spominje demokratiju.
“Iz najmanje dva razloga. Prvi je da one države koje se opredijele za demokratiju i njene principe trebale bi imati mogućnost da tu demokratiju u cijelosti primjene u svome okrilju, potpuno svjesni da postoji i jedan broj država koje iz njihovih razloga, bili oni historijski, kulturološki ili religijski, ne žele demokratiju i njene principe. BiH se jasno opredijelila za demokratiju i tranziciju iz prethodnog političkog sistema u neki, novi, demokratski politički sistem, ali nam se to kroz elemente političkog sistema koji je utvrđen Dejtonsko-Pariškim sporazumom, u stvarnosti kontinuirano onemogućava. Drugi razlog, odnosi se na to da, nakon što smo bili suočeni sa embargom na uvoz odbrambenog oružja tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, u ovo današnje vrijeme Bosna i Hercegovina suočava se sa embargom na demokratiju, što svojim političkim i diplomatskim aktivnostima nastoje obezbijediti pojedini akteri iz međunarodne zajednice”, smatra Komšić.
Zatim je ustvrdio da je BiH danas dobila embargo na demokratiju i demokratski razvoj nakon embarga da se brani u ratu.
“Kako drugačije objasniti takvu aktivnost tog dijela međunarodne zajednice, koja na različite načine nastoji obezbijediti ovaj incidentni politički sistem u kojem manjina upravlja većinom, rušeći jedan od temeljnih principa demokratije, koji nalaže takav sistem u kojem bi, zapravo, politička većina trebala upravljati svojom državom. Iako takvi akteri to opisuju kao, navodnu, raspodjelu političke moći između etničkih zajednica u BiH, to u svome korijenu toliko podriva demokratiju, da ona u mojoj državi skoro više i ne postoji, jer postoji nešto što se jednostavno zove etnokratija u kojoj politička manjina upravlja državom, jer joj to ovaj sadašnji devijantni politički sistem omogućava. Da li takvi akteri međunarodne zajednice, nastoje zabraniti ili uvesti embargo na demokratiju u Bosni i Hercegovini radi njene demografske slike ili nastoje proizvesti takvu situaciju da se ponovo otvore razgovori o Bosni i Hercegovini sa neizvjesnim ishodom za njeno postojanje u sadašnjim granicama, ostaju otvorena pitanja. Podsjetit ću ovdje, kako bez demokratije nema ni vladavine prava, a bez vladavine prava nema ni zaštite individualnih ljudskih prava”, istakao je.
Kao argument za takvo postupanje dijela međunarodne zajednice Komšić je spomenuo slučaj “Kovačević” koji je u bliskog prošlosti dobio epilog pred Evropskim sudom za ljudska prava.
“Predmet koji je vama nepoznat, možda i nebitan ali je nama u BiH iznimno važan. To je predmet u kojem je apelant tražio jednostavnu, opravdanu i logičnu zaštitu svog aktivnog biračkog prava, koje mu je onemogućeno. Predmet je u prvostepenom postupku riješen u korist apelanta Kovačevića uz utvrđeno postojanje etno-teritorijalne diskriminacije, što je onda dio međunarodne zajednice, ulažući enormne diplomatske i finansijske napore nastojao anulirati u drugostepenom postupku. Jedna od zemalja, što je potpuno neshvatljivo i neprihvatljivo, dala je finansijsku donaciju Evropskom sudu za ljudska prava i pojavila se kasnije, u tom istom predmetu kao zainteresirana strana, što je izraz klasične političke korupcije”, rekao je Komšić.
Zatim je naglasio da se nakon svega postavlja jedno, kako kaže, logično pitanje – da li se presude međunarodnih sudova mogu kupiti?
“U obaranju te presude aktivno je učestvovao i Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, iako mu to nisu ovlaštenja data Dejtonsko-Pariškim sporazumom, ulažući također enormna finansijska sredstva iz nepoznatih izvora za čije korištenje nije imao potrebnu saglasnost Vijeća za implementaciju mira. Dakle, desila se potpuno istovjetna situacija kao i kod donošenja Rezolucije o genocidu u Srebrenici, gdje su pojedine zemlje lobiranjem protiv Rezolucije nastojale negirati presude Međunarodnog krivičnog suda iz Haga, dok su u predmetu koji navodim kao primjer, neke druge zemlje nastojale i još uvijek nastoje poništiti presudu kroz njihovo lobiranje i širu diplomatsku aktivnost, što nas onda dovodi do zaključka da postoji dio međunarodne zajednice koja ne dozvoljava demokratiju u Bosni i Hercegovini. ‘Jučer’ embargo na oružje neophodno za odbranu zemlje, ‘danas’ embargo na demokratiju i ljudska prava!”, istakao je Komšić.