data-nosnippet>
Matijašević je naveo da je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, uprkos zaključcima odbornika, odlučio da posao dodijeli hrvatskoj kompaniji „Končar“, dok su ponude domaćih firmi „El promet“ i „ABC Solutions“ iz Banjaluke odbačene kao neprihvatljive, prenosi RTRS.
– Iako je iznos posla s prvobitno procijenjenih 13 miliona KM preko noći porastao na 35 miliona, dodatni problem ovog posla leži i u činjenici da je on dodijeljen firmi koja je u većinskom državnom vlasništvu Republike Hrvatske, i koja ima dugogodišnju ulogu u hrvatskoj vojnoj industriji – naglasio je Matijašević.
Dodao je da tvrtka „Končar“ nije običan proizvođač električne opreme. Tokom devedesetih godina, od početka pa do kraja rata, njen ogranak „Končar – SUS“ (Specijalni uređaji i sustavi) radio je za potrebe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, proizvodeći vojnu opremu, rakete, topove, sisteme upravljanja, elektronske komponente i druge proizvode za hrvatsku vojsku.
– Ta oprema korištena je u ratnim dejstvima protiv srpskog naroda u Republici Srpskoj Krajini i Republici Srpskoj – istakao je Matijašević.
Prema njegovim riječima, firma kojoj Stanivuković sada daje 35 miliona maraka iz budžeta Banjaluke bila je dio ratne industrije Hrvatske – zemlje čija je vojska, kako kaže, oružjem rušila srpska sela i gradove i progonila srpski narod.
Danas, naveo je Matijašević, „Končar“ nastupa kao jedan od nosilaca hrvatske odbrambene i tehnološke industrije, koja aktivno sarađuje s NATO savezom i institucijama Evropske unije.
Podsjetio je da je na nedavnom događaju „Dani hrvatske industrije u Briselu“, koji su organizirali Ministarstvo odbrane Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva i Hrvatska privredna komora, „Končar Grupa“ bila među 25 hrvatskih kompanija predstavljenih NATO savezu i evropskim bezbjednosnim agencijama.
– Taj događaj održan je u okviru priprema za novi evropski odbrambeni fond vrijedan 800 milijardi eura, u kojem Hrvatska vidi šansu da svoju vojnu proizvodnju još više uključi u sistem kolektivne sigurnosti Zapada – naveo je Matijašević.
– Dakle, Stanivuković je javnim novcem građana Banjaluke povjerio posao firmi koja je strateški stub hrvatske vojne industrije, kompaniji koja je u ratu proizvodila opremu i oružje za hrvatsku vojsku, a danas sarađuje sa NATO strukturama – rekao je Matijašević.
On je istakao da to nije samo pitanje ekonomskog interesa, već pitanje morala, dostojanstva i nacionalne odgovornosti.
– Dok domaće firme ostaju bez posla, a građani se bore s inflacijom, Stanivuković 35 miliona maraka iz kase grada daje firmi koja je proizvodila oružje protiv Srba. To je potez koji prevazilazi granice političke neodgovornosti. To je čin sramote i nepoštovanja prema svima koji su stradali od oružja koje je ta ista fabrika pravila – dodao je Matijašević.
Naglasio je i da je u gradu koji svoju slobodu i opstanak duguje srpskim žrtvama, Stanivuković potpisao ugovor koji „simbolično i materijalno finansira upravo one čije su fabrike nekada punile topove i minobacače protiv srpskog naroda“.
– Zato se ovo pitanje ne može prećutati. Draško Stanivuković duguje odgovor svakom građaninu Banjaluke – kome i zašto daje 35 miliona naših maraka – zaključio je Matijašević.