Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić prisustvovao je sinoć svečanom prijemu upriličenom povodom obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine, koji je organizovao ambasador Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Američkim Državama Sven Alkalaj.
Na prijemu su prisustvovali i govor održali kongresmen Mike Turner, potpredsjedavajući Odbora za odbranu i sigurnost Parlamentarne skupštine NATO-a, te zvaničnik State Departmenta, zamjenik pomoćnika državnog sekretara Daniel J. Lawton, koji je naglasio da mu je zadovoljstvo biti dio ovog događaja u ime State Departmenta i uputiti prigodne riječi.
Kongresmen Mike Turner posebno je istakao da se za dva dana obilježava godišnjica potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, podsjećajući da je u vrijeme potpisivanja obavljao funkciju gradonačelnika grada Dejtona, gdje je sporazum zaključen. Ukazao je da taj datum ostaje od presudnog značaja za mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini.
Američki zvaničnici čestitali su Dan državnosti Bosne i Hercegovine i ponovili snažnu i trajnu podršku Sjedinjenih Američkih Država reformskim procesima i daljnjem razvoju institucija u Bosni i Hercegovini.
U nastavku slijedi obraćanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH:
„Poštovane Bosanke i Hercegovke, Hercegovci i Bosanci, dragi prijatelji Bosne i Hercegovine,
Ove godine navršava se 82. godišnjica od obnove državnosti Bosne i Hercegovine.
Nakon više stoljeća, u okolnostima okupacije zemlje, pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta organizovanjem prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine uspjeli su reafirmisati državnost naše zemlje.
Tog 25. novembra predstavnici svih naroda i građana, kao i različitih društvenih slojeva, ujedinjeni u zajedničkim težnjama, udahnuli su novi život domovini. Bio je to početak izgradnje moderne državne Bosne i Hercegovine i formiranja njenih republičkih institucija.
Taj novi život Bosne i Hercegovine ni tada, kao ni ranije, nije bio nimalo siguran, jer su ideje o podjeli ili nestanku Bosne i Hercegovine postojale i prije Drugog svjetskog rata. Oživljavale su u konceptima velikosrpskih i velikohrvatskih politika, ali, treba naglasiti, i u razmišljanjima nekih istaknutih članova Komunističke partije koja je bila političko jezgro Narodnooslobodilačkog pokreta.
Međutim, zahvaljujući patriotski orijentisanim pripadnicima NOP-a iz Bosne i Hercegovine, u vrhu pokreta i partije prevladalo je uvjerenje da Bosna i Hercegovina mora ostati jedinstvena, nepodijeljena republika.
Možda će zvučati neuobičajeno, ali smatram izuzetno važnim da se ovom prilikom podsjetimo i na II zasjedanje ZAVNOBiH-a održano u Sanskom Mostu godinu kasnije, na kojem je usvojena Deklaracija o pravima građana BiH, koja se, nažalost, ne spominje dovoljno često.
Usvojena Deklaracija, na izuzetno vizionarski način — tako nam se danas čini — definiše vrijednosti svojstvene savremenim demokratskim državama. Upravo te vrijednosti podudaraju se sa standardima kojima Bosna i Hercegovina teži na evropskom putu. Zbog toga Deklaracija ima ogroman historijski značaj, jer u njoj leže temelji ideje o građanskoj Bosni i Hercegovini.
Dakle, u samim osnovama naše državnosti sadržane su ideje jednakopravnosti naroda i jednakopravnosti građana.
Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a naglašava ravnopravnost naroda, a drugo zasjedanje — kao rezultat političke evolucije NOP-a i, budimo realni, utjecaja zapadnih saveznika, posebno SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva — daje prednost konceptu jednakopravnosti građana, odnosno definiše građanina kao nosioca svih prava.
Posebno ističem da je u Deklaraciji iz Sanskog Mosta jasno naznačeno pravo svakog građanina i građanke tadašnje SR BiH na jednako aktivno i pasivno biračko pravo.
Vrijednosti te Deklaracije treba da slijedimo i danas, kako bismo kroz novu demokratsku tranziciju i političku evoluciju izgradili inkluzivno društvo i državu jednakih građana.
Još važnije, zaključci I i II zasjedanja ZAVNOBiH-a jasno poručuju da ravnopravnost naroda i individualna prava građana Bosne i Hercegovine nisu suprotstavljene niti nespojive kategorije.
Ako sve ovo imamo u vidu i realno sagledamo današnje stanje, lako ćemo zaključiti da se Bosna i Hercegovina nalazi na raskršću dva puta.
Prvi je zadržavanje postojećeg, izrazito konfliktog i isključivog etničkog modela koji konstantno proizvodi tenzije. Drugi je put ka savremenoj demokratskoj državi.
Ne smijemo zaboraviti da današnja struktura BiH nije rezultat društvenog niti političkog dogovora, već mirovnog sporazuma sa kojim zapravo nije zadovoljna nijedna strana u BiH — niti susjedne države koje su učestvovale u agresiji.
Koncept na kojem BiH trenutno funkcioniše, a koji neki međunarodni predstavnici i domaći akteri pogrešno nazivaju „etničkim balansom moći“, u suštini je „etnički disbalans moći“ — koncept koji je inherentno konfliktan. Još apsurdnije je što se takva tumačenja pokušavaju opravdati pozivanjem na zaključke I zasjedanja ZAVNOBiH-a, iako je to potpuno pogrešno i zlonamjerno.
Trideset godina nakon toga to svakodnevno vidimo.
Postoji alternativa — koncept koji može voditi Bosnu i Hercegovinu iz ove etno-političke blokade. Jeste složen, ali je jedini dugoročno održiv za našu zemlju.
Suština tog koncepta je da BiH postane istinski demokratska država, da se ukine diskriminacija u oblasti ljudskih prava, da se napusti konfliktni model „balansa“ etničkih moći, da se ustavno zaštite individualna prava i principi pravne države, kako bi BiH bila spremna za integraciju u EU i NATO.
Time bi bili ispunjeni i ciljevi iz Deklaracije iz Sanskog Mosta, koja po svom duhu odražava vrijednosti zajednica kojima težimo.
Na kraju, sve je to u našim rukama.
ZAVNOBiH je bio u našim rukama.
Daytonski sporazum bio je uglavnom u rukama drugih — stranaca.
Ono što slijedi ponovo mora biti naš put, koji zavisi prije svega od nas!
Šta ćemo izabrati, kojim putem ćemo krenuti u svijetu koji je takav kakav jeste — bez našeg utjecaja — sve je u našim rukama, ili kako se kaže u Bosni i Hercegovini: ‘do nas je’.”