data-nosnippet>
Ramiz Salkić, zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ govorio je o aktuelnoj društveno-političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, radu Tužilaštva BiH, položaju povratnika u entitetu Republika Srpska, kao i ulozi visokog predstavnika Christiana Schmidta. Posebno se osvrnuo na kontinuirano kršenje odluka Ustavnog suda BiH i zahtjeve pojedinih političkih lidera za zatvaranje OHR-a.
Uprkos presudama Ustavnog suda BiH kojima je 9. januar proglašen neustavnim kao Dan Republike Srpske, entitetske vlasti svake godine nastavljaju s njegovim obilježavanjem. Kolika je odgovornost Tužilaštva BiH, koje ne podiže optužnice protiv odgovornih političara, i kolika je konkretna odgovornost glavnog tužioca Milanka Kajganića?
-Osjećaj u javnosti jeste da Tužilaštvo u ovom konkretnom slučaju nije učinilo ništa na procesuiranju onih koji su organizirali obilježavanje neustavnog i nezakonitog dana entiteta RS, 9. januara. I sam sam u ranijem periodu podnio prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine protiv organizatora ovih neustavnih aktivnosti. Nikada nisam dobio informaciju o tome šta je urađeno s mojom prijavom da li je razmatrana, da li je u obradi ili je odbačena. Ovakav pristup Tužilaštva otvara prostor za razne špekulacije, pa i za zaključak da Tužilaštvo ne želi ništa poduzeti po ovom pitanju.
Opći je osjećaj da nerad Tužilaštva, konkretno u ovom slučaju, koriste organizatori obilježavanja 9. januara kao dana entiteta RS da s tim nastave, jer su stekli osjećaj nekažnjivosti za počinjeno djelo.
Radi se o jasnom i javno manifestovanom nepoštivanja odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kao i o namjernoj i ciljanoj diskriminaciji građana koji se ne izjašnjavaju kao Srbi. Obilježavanje ovog datuma predstavlja više od pukog kršenja odluke Ustavnog suda. Cilj je dalje podsticanje međunacionalnih podjela i stvaranje osjećaja nesigurnosti kod diskriminiranih građana, te jačanje osjećaja inferiornosti kod onih koji se ne poistovjećuju s idejama proklamovanim 9. januara 1992. godine, pri čemu treba imati u vidu da su nosioci tih ideja kasnije pravosnažno presuđeni za udruženi zločinački poduhvat, teške zločine i genocid nad Bošnjacima.
Državno tužiteljstvo šuti i na konstantno slavljenje presuđenih ratnih zločinaca i iscrtavanja grafita zločincima u čast, u gradovima bh. entiteta Republika Srpska, slavljenje krsnih slava u prostorijama Oružanih snaga BiH pod pokroviteljstvom najviših političkih dužnosnika u tom bh. entitetu, a u isto vrijeme u Ustavu BiH imamo odredbu o ravnopravnosti konstitutivnih naroda i ostalih na cijeloj teritoriji BiH.
Jesu li nesrpski povratnici, Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj, građani drugog reda?
-Ako pogledamo Ustav, stiče se utisak da se u ovom entitetu garantiraju prava svim građanima. Međutim, kada se uđe u zakone, a posebno kada se posveti pažnja podzakonskim aktima i njihovoj subjektivnoj primjeni na terenu, vidi se da ovdje postoji ciljana i sistemska diskriminacija onih koji nisu Srbi.
Sve institucije imaju krsne slave, struktura zaposlenih, pismo, jezik i narativ koji se koristi imaju za cilj stvaranje osjećaja kod građana da je riječ o nekom srpskom entitetu, a ne o entitetu u kojem su, kako piše u Ustavu, ravnopravni Srbi, Bošnjaci, Hrvati i svi drugi građani.
Ovakav pristup aktuelne vlasti, velike većine medija, obrazovnog procesa i Srpske pravoslavne crkve u ovom entitetu koordiniran je i ima jedinstven cilj stvoriti okruženje u kojem će se ugodno osjećati samo Srbi, dok će se svi drugi osjećati nelagodno, diskriminirano i ugroženo, te će zbog toga biti primorani razmišljati o nekom drugom, ugodnijem mjestu za život i budućnost svoje djece.
Sistemska diskriminacija koja se provodi u ovom entitetu predstavlja mirnodopsku metodu za ostvarenje neostvarenih ratnih ciljeva i glavno je oruđe u borbi protiv ostanka i opstanka Bošnjaka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Sve ove aktivnosti su u suprotnosti s Dejtonskim mirovnim sporazumom, Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, ali u okruženju i ambijentu u kojem pravna država ne funkcioniše u punom kapacitetu to ne pruža bilo kakvu garanciju da će vam biti osigurana zaštita i ostvarivanje prava ukoliko postoji politička odluka vlasti da vas diskriminira.
Lideri SNSD-a i HDZ-a, Milorad Dodik i Dragan Čović, gotovo svakodnevno pozivaju na zatvaranje OHR-a i odlazak visokog predstavnika Christiana Schmidta, dok istovremeno institucije pod njihovom kontrolom krše odluke Ustavnog suda BiH i koriste neustavne termine. Kako ocjenjujete djelovanje visokog predstavnika i šta bi se desilo ako bi Schmidt napustio BiH?
-Postoje jasno definisani uslovi koje je potrebno ispuniti prije zatvaranja Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Tom spisku potrebno je pridodati još jedan uslov, a to je jasno definisanje institucije koja bi, u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom, preuzela nadležnosti visokog predstavnika.
Destruktivne snage žele odlazak visokog predstavnika, jer ga vide kao prepreku na putu ostvarenja ideja o podjeli Bosne i Hercegovine. Upravo zbog straha od takvih ideja, koje su postojale u vrijeme potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, definisana je pozicija visokog predstavnika kao konačnog tumača civilnog dijela mirovnog sporazuma.
Prije odlaska, a nakon ispunjenja predviđenih uslova za gašenje OHR-a, ovlasti visokog predstavnika iz Dejtonskog mirovnog sporazuma trebale bi preći na Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
Visoki predstavnik trebao bi djelovati na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i ispravljati anomalije koje nastaju kao posljedica kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Provođenje sistemske diskriminacije nad onima koji su se vratili i žive u ovom entitetu, nakon što su bili protjerani, predstavlja direktno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nažalost, ovaj, ali i raniji visoki predstavnici po tom pitanju nisu učinili dovoljno da se sistemska diskriminacija prekine.
Visoki predstavnik trebao bi učiniti više na putu eliminacije i ublažavanja posljedica genocida i drugih teških ratnih zločina počinjenih u ovom entitetu. Osjećaj preživjelih žrtava jeste da su počinioci genocida i njihovi današnji ideološki sljedbenici nagrađeni za ono što su učinili. Ta moralna, politička i svaka druga nepravda treba biti ispravljena. U tom pravcu visoki predstavnik trebao bi djelovati na temeljima sudskih presuda i rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih naroda.