Vanjska politika bez principa: zašto je saopćenje MVP BiH o Venecueli politički licemjerno?
Nazvati Madura diktatorom nije hrabrost. Njegovo hapšenje nije čin kako bi se kod običnog čovjeka stvorila slika gdje bi svijet i njegova budućnost bila “ ljepša”. Hrabrost MVP BiH bi bila govoriti istinu o selektivnoj pravdi, međunarodnom pravu i vlastitim saveznicima. Upravo tu saopćenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine potpuno zakazuje.
Saopćenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine povodom situacije u Venecueli ne predstavlja ozbiljan diplomatski stav, već politički pamflet oblikovan prema interesima moćnijih. Problem nije u tome što se Nicolása Madura naziva diktatorom, već u tome što se lažno predstavljaju motivi međunarodne intervencije, svjesno ignoriše međunarodno pravo gdje se demonstrira potpuna moralna nedosljednost.
Međunarodno pravo važi samo za slabe
BiH se, kada joj to odgovara, poziva na međunarodno pravo, Povelju Ujedinjenih nacija i principe suvereniteta. Međutim, u trenutku kada Sjedinjene Američke Države jednostrano hapse predsjednika druge suverene države — bez odluke Vijeća sigurnosti UN-a, bez međunarodnog suda i bez univerzalnog pravnog legitimiteta — MVP BiH ne vidi problem.
Naprotiv, takav čin se implicitno podržava.
Time Bosna i Hercegovina prihvata opasnu logiku da međunarodno pravo nije skup univerzalnih normi, već alat u rukama najjačih, koji se primjenjuje selektivno: protiv neposlušnih, ali nikada protiv saveznika.
Ljudska prava kao politički izgovor
Tvrdnja da se Sjedinjene Američke Države u Venecueli angažuju zbog demokratije i ljudskih prava ne izdržava ozbiljnu analizu. Da su ljudska prava stvarni kriterij vanjske politike Washingtona onda bi :
-Izrael bi bio pod sankcijama zbog Gaze,
-Saudijska Arabija zbog sistematskih egzekucija,
-Egipat zbog brutalne represije,
-Guantánamo bi bio trajni međunarodni skandal, a ne prihvaćena “sigurnosna mjera”.
– dok bi Dodik Madurov veliki prijatelj sjedio u zatvoru zbog opstrukcija u demokratskim promjenama Bosne i Hercegovine.
Venecuela nije meta zato što krši ljudska prava — ona je meta jer posjeduje najveće dokazane rezerve nafte na svijetu i vodi politiku koja nije u skladu s američkim geopolitičkim interesima. To nije izuzetak, već kontinuitet američke politike u Latinskoj Americi.
Posebna ironija: BiH kao sudija diktatura
Posebno je cinično kada MVP BiH govori o “represivnim metodama koje postoje i u našoj političkoj stvarnosti”. Ako je to tačno — a jeste — zašto onda ista institucija:
-šuti o etničkoj diskriminaciji ugrađenoj u politički sistem BiH,
-ne insistira na provođenju presuda Evropskog suda za ljudska prava,
-ne reaguje na zarobljene institucije, kontrolu medija i političko nasilje,
-ne osuđuje otvorene autoritarne i secesionističke politike unutar zemlje?
Odgovor je jednostavan: lakše je kritikovati daleku Venecuelu nego domaće centre moći i njihove međunarodne pokrovitelje.
“Strateški partner” kao priznanje političke zavisnosti
Završna rečenica saopćenja — da su Sjedinjene Američke Države “najvažniji strateški partner i prijatelj BiH” — razotkriva pravu prirodu cijelog teksta. Ovo nije stav zasnovan na principima, već izjava lojalnosti,ili rečeno snishodljivost.
Prijateljstvo koje zahtijeva šutnju o ratnim zločinima, selektivnu pravdu i ignorisanje međunarodnog prava nije prijateljstvo. To je odnos političke zavisnosti.
BiH, zemlja koja je sama bila žrtva međunarodnog licemjerja, embarga i selektivne pravde, trebala bi znati bolje da odgovori na svjetske turbulencije. Ako već govori o diktaturama, onda mora govoriti dosljedno — ili šutjeti!
Svijet neće postati bolje mjesto uklanjanjem jednog diktatora uz istovremenu zaštitu desetina drugih. Postat će bolje mjesto tek kada međunarodno pravo prestane biti instrument sile, a ljudska prava prestanu biti paravan za geopolitičke interese, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmačević.