data-nosnippet>
Ljudske sudbine su različite. Neki imaju manje mogućnosti da ostvare svoje želje u odnosu na druge. Zato trebamo uraditi što je na nama da im pomognemo na tom putu.
-Živio sam u selu do kraja rata. Zaposlio sam se u firmu koja se bavila preradom drveta. Tu sam zajedno sa ocem radio kao obezbjeđenje. Na posao sam išao 18 km pješke jer nije bilo tada prevoza iz sela Dragovići do Vareša – ističe Delić.
U svom selu Delić je držao stoku dok mu je to zdravlje dopuštalo. Otkriva ko mu najviše pomaže u ovom teškoj situaciji.
-Uspio sam da to održavam. Ali sada ne smijem tereta a ni sunčane zrake. Kada sam mogao imao sam dvije krave i tele. Tu smo najviše komšinica i ja. Ja sam njoj pritrčavao kada je trebalo a ona meni kada je to trebalo – kaže Delić.
Životnu priču Sulje Delića pogledajte u videu.