Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je presudu kojom je utvrdio da je prvi saziv Vlade Republike Srpske, pod vodstvom Save Minića, izabran na neustavan način. Ipak, odluka Suda sadrži kontroverzan element jer je istovremeno odlučeno da sve odluke donesene u periodu od septembra do januara ostanu na pravnoj snazi.
Sud je utvrdio da je proces imenovanja Vlade bio u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, prvenstveno zbog činjenice da je mandat Milorada Dodika kao predsjednika Republike Srpske prestao na osnovu ranije odluke Suda BiH. Pozivajući se na član III/3.b) Ustava BiH, Sud je zaključio da su osporene odluke o imenovanju Vlade donesene u periodu kada institucije entiteta nisu funkcionisale u skladu s državnim ustavnim poretkom, zbog čega je samo imenovanje proglašeno nevažećim.
Uprkos tome, Ustavni sud je odlučio da ne poništi odluke koje je neustavna vlada donosila tokom svog mandata. Kao ključni razlog navedena je potreba očuvanja pravne sigurnosti i izbjegavanja pravnog i institucionalnog haosa. Sud je ocijenio da bi poništavanje svih odluka imalo ozbiljne ekonomske i socijalne posljedice, uključujući ukidanje odluke o povećanju minimalne plate, kao i dovođenje u pitanje Budžeta Republike Srpske za 2026. godinu. Također je istaknuto da bi retroaktivno ukidanje stotina akata moglo izazvati administrativni i finansijski kolaps u entitetu.
Ovakav pristup Ustavnog suda izazvao je brojne polemike u pravnim i političkim krugovima. Kritičari upozoravaju da se ovim praktično legalizuje neustavan rad, jer se postavlja pitanje kako akti mogu biti legitimni ako su ih donosile osobe koje su neustavno imenovane. Prema njihovom stavu, ovakva odluka stvara opasan presedan koji može ohrabriti buduće nosioce vlasti da djeluju mimo zakona, uz očekivanje da će sud zbog političkog pragmatizma tolerisati takvo ponašanje.
Sud je ostavio mogućnost da se svaka pojedinačna odluka donesena u spornom periodu ospori kroz zasebne apelacije, ali je u praksi to teško izvodljivo zbog ogromnog broja akata. Dodatne kritike odnose se i na mogućnost da nova Minićeva vlada, čija se ustavnost takođe preispituje, ponovo usvoji iste odluke i time ih formalno „legalizuje“.
Iako je Ustavni sud formalno zaštitio Ustav proglasivši imenovanje prve Minićeve vlade neustavnim, u praksi je omogućio nastavak funkcionisanja sistema koji je sam osporio. Ovakav ishod šalje mješovitu poruku o vladavini prava u Bosni i Hercegovini, gdje politički pragmatizam, barem u ovom slučaju, nadvladava strogo ustavno tumačenje.