Bosanskohercegovačko pravosuđe godinama je u centru javnih polemika, ali rijetko ko o toj temi govori tako direktno i argumentovano kao istraživački novinar Avdo Avdić. Njegovo gostovanje u programu BHRT-a izazvalo je snažne reakcije jer je bez zadrške otvorio pitanje političke kontrole nad pravosudnim institucijama, posebno ukazujući na uticaj HDZ-a BiH i Dragana Čovića.
Avdić je u emisiji iznio niz tvrdnji koje bacaju novo svjetlo na način funkcionisanja Tužilaštva BiH, ali i na rad nedavno formiranog POSKOK-a. Prema njegovim riječima, stanje u pravosuđu rezultat je dugogodišnje sistemske kontrole, a ne pojedinačnih propusta ili grešaka.
Smjena za smjenom
Avdić je podsjetio da se na čelu Tužilaštva BiH u posljednjih dvadesetak godina smjenjivao veliki broj glavnih tužilaca, ali da su svi oni, kako kaže, završavali na isti način.
– Niko ne može biti zadovoljan kako pravosuđe radi. Zašto? Prvi glavni državni tužilac Marinko Jurčević je razriješen zbog nerada. Drugi glavni državni tužilac Barašin je razriješen. Treći glavni državni tužilac Goran Salihović razriješen. Četvrta glavna državna tužiteljica Gordana Tadić je razriješena. Ostao je još Milanko Kajganić ali sam siguran da će i on biti razriješen nakon što objavimo novu aferu gdje se vidi kako je on zabranio podizanje optuznice protiv svojih prijatelja – rekao je Avdić.
Ovakav niz, kako je naglasio, pokazuje da problem nije u imenima, već u sistemu koji proizvodi zavisno i politički kontrolisano pravosuđe.
POSKOK i „linija Ivan“
Posebnu pažnju izazvala je Avdićeva tvrdnja vezana za POSKOK, instituciju koja je predstavljena kao veliki iskorak u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. Prema njegovim riječima, stvarnost je potpuno drugačija.
– Uzmite istrage POSKOK-a, nijedan predmet nije južnije od Ivana – kazao je Avdić.
On je otkrio da je direktor POSKOK-a Hrvoje Čabrajić ranije bio kandidat na izbornoj listi HDZ-a, što, kako tvrdi, objašnjava zašto ova institucija ne procesuira ozbiljne slučajeve korupcije u dijelovima zemlje gdje HDZ ima političku kontrolu. Takva selektivnost, smatra Avdić, razara povjerenje građana u pravdu i jednakost pred zakonom.
Predmet Čović
Na pitanje zašto se ne procesuira korupcija tamo gdje HDZ vlada, Avdić je naveo konkretan primjer koji, prema njegovim riječima, najbolje oslikava stanje u pravosuđu.
– Najlakše ću vam objasniti kroz predetmet Jerko Lijanović, Dragan Čović i Jerko Lijanović sam – kazao je Avdić.
On je opisao kako je u aferi „Meso“ došlo do, kako tvrdi, svjesnog pravnog manevra kojim je iz optužnice izbačeno krivično djelo organizovanog kriminala, što je omogućilo Sudu BiH da se proglasi nenadležnim.
– Kada je Jerko Lijanović u aferi „Meso“ počinio organizirani kriminal zajedno sa Draganom Čovićem, desilo se da je tužilac posljednjeg dana na drugostepenom suđenju odustao od organiziranog kriminala – rekao je Avdić.
Dodao je da je u sličnim predmetima protiv drugih političara Sud BiH prihvatao nadležnost, ali da to u slučaju Čovića nije bio slučaj.
Izgubljena dokumentacija i selektivna pravda
Avdić je naveo da je nakon proglašenja nenadležnosti Suda BiH predmet spušten na kantonalni nivo, ali da je u tom procesu dokumentacija nestala.
– Dok je dokumentacija prebacivana iz Tužilaštva BiH do Kantonalnog tužilaštva, ona je izgubljena – kazao je Avdić.
Prema njegovim riječima, oslobađanjem Čovića oslobođen je i Jerko Lijanović. Međutim, kada je Lijanović postao politički problem za HDZ, situacija se, kako tvrdi, naglo promijenila.
– Kada je Jerko Lijanović postao politički problem Dragana Čovića, desilo se da je Lijanović osuđen na osam godina zatvora zbog 300–400 hiljada KM. Uhapšen je dan pred početak izborne kampanje – rekao je Avdić.
Brojke koje sve govore
Avdić se pozvao i na podatke Transparency Internationala, koji, prema njegovim riječima, jasno pokazuju selektivnost u procesuiranju korupcije. Naveo je da je tokom 2024. godine u Tuzlanskom kantonu podignuto više optužnica za korupciju nego u svim kantonima u kojima HDZ ima vlast zajedno.
Ovaj podatak, kako smatra, dodatno potvrđuje tezu da pravosuđe u Bosni i Hercegovini ne djeluje jednako prema svim političkim strukturama, već da se krivični progon koristi kao sredstvo političkog pritiska.
Pravosuđe kao najveći problem
Avdić je zaključio da je pravosuđe danas najveći problem Bosne i Hercegovine, jer bez nezavisnih tužilaca i sudova nema ni stvarne borbe protiv korupcije niti povjerenja građana u državu.
Njegov nastup mnogi su doživjeli kao otvoreni „pohod“ na Dragana Čovića i politički sistem koji, kako tvrdi, stoji iza selektivne pravde. Bez obzira na reakcije, jedno je sigurno – pitanja koja je Avdić otvorio teško je više ignorisati.