Politička stranka Narod i Pravda oglasila se povodom izjave predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića da njegova stranka mjesecima intenzivno radi sa SDA na „relaksaciji odnosa s Bošnjacima“.
Izjava predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića nije donijela nikakvo novo političko saznanje, već je samo javno potvrdila ono na šta Narod i Pravda upozorava mjesecima – da se između HDZ-a BiH i SDA vode intenzivni politički razgovori čiji sadržaj i ciljevi ostaju skriveni od javnosti.
Kada Dragan Čović govori o „relaksaciji odnosa“, građani Bosne i Hercegovine dobro znaju da se iza tog pojma ne krije implementacija presuda Evropskog suda za ljudska prava niti uklanjanje diskriminacije, nego prije svega ostvarivanje višegodišnjih političkih ciljeva HDZ-a BiH okupljenih oko koncepta takozvanog legitimnog predstavljanja, novih izbornih jedinica i daljnje etničke teritorijalizacije Bosne i Hercegovine.
Narod i Pravda i partneri iz Trojke na takve projekte nisu pristali. Upravo zbog toga što među strankama Trojke nije pronašao sagovornike spremne da interese države Bosne i Hercegovine podrede političkim zahtjevima HDZ-a BiH, Dragan Čović se očigledno okrenuo SDA kao političkom partneru s kojim pokušava postići ono što nije uspio s aktuelnom parlamentarnom većinom.
Ako Dragan Čović zaista govori o relaksaciji odnosa između Bošnjaka i Hrvata, onda građani imaju pravo čuti šta to konkretno znači. Da li relaksacija odnosa podrazumijeva da će gradske vlasti u Mostaru konačno omogućiti izgradnju kulturnog centra Islamske zajednice? Da li podrazumijeva rješavanje pitanja ukopa u mezarju u Stocu, koje godinama opterećuje lokalnu zajednicu? Da li podrazumijeva okončanje diskriminacije u zdravstvenom sistemu u Srednjobosanskom kantonu, gdje HDZ godinama ima dominantan politički utjecaj?
Jedno je sasvim sigurno – Bakir Izetbegović i Dragan Čović na svojim sastancima nisu razgovarali o diskriminaciji povratnika i drugih građana u entitetu Republika Srpska, niti o političkom partnerstvu koje HDZ BiH godinama održava s Miloradom Dodikom i politikama koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju ustavnom poretku Bosne i Hercegovine.
Sasvim je neobično i krajnje poražavajuće da javnost o svemu saznaje od Čovića, dok sam Izetbegović glasno šuti. Nikada se nije desilo da javnost od Čovića saznaje o bilo kakvom sastanku s bilo kim iz Trojke. Javnosti smo uvijek transparentno polagali račun, nikada ne pristajući na tajne dogovore. Postavlja se pitanje zašto Izetbegović šuti o ovome, kao i o čemu još šute i Izetbegović i Čović.
Zbog toga je potpuno legitimno zaključiti da za Bakira Izetbegovića relaksacija odnosa znači nove političke ustupke Draganu Čoviću zarad povratka SDA na vlast, dok za Dragana Čovića ona podrazumijeva ostvarivanje političkih ciljeva koje nije uspio nametnuti aktuelnoj većini.
Postavlja se i sasvim legitimno pitanje za političke partnere SDA: Da li Bakir Izetbegović iza zatvorenih vrata pregovara i u ime Demokratske fronte? Građani imaju pravo znati da li je Željko Komšić uopće upoznat sa sadržajem ovih skrivenih razgovora i da li podržava političku trgovinu koja se ponovo vodi u polumraku.