Ivana Stradner, naučna saradnica američke Fondacije za odbranu demokratije (FDD), komentarisala je političko djelovanje smijenjenog i osuđenog bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, ocijenivši ga političkim oportunistom koji se prilagođava trenutnim okolnostima.
„Dodik je, kao i obično, politički kameleon koji mijenja pravac u zavisnosti od toga kako vjetar puše. Međutim, nanio je toliko štete građanima Srbije da ova njegova strategija neće proći“, poručila je Stradner.
Dodikova politička prevrtljivost i sklonost prilagođavanju vlastima u Beogradu već su godinama prepoznatljiv obrazac njegovog političkog djelovanja. Tokom prethodnih decenija uspijevao je pronaći zajednički jezik sa gotovo svakom političkom garniturom u Srbiji, bez obzira na njenu ideološku orijentaciju.
Nakon petooktobarskih promjena veličao je Vojislava Koštunicu, potom pružao podršku Borisu Tadiću, da bi nakon promjene vlasti politički kurs usmjerio prema Tomislavu Nikoliću. Posljednjih godina bio je jedan od najglasnijih saveznika Aleksandra Vučića, čiju je politiku bezrezervno podržavao.
U nastojanju da očuva politički utjecaj i dobre odnose s tadašnjim vlastima u Srbiji, Dodik je posebno oštro nastupao prema studentima i građanima koji su protestovali protiv Vučićevog režima. Nazivao ih je „studentima izdajnicima“, optuživao da ruše vlastitu državu te ih etiketirao kao protivnike Srbije.
Dodik i njegov sin Igor čak su učestvovali i na izborima u Srbiji, otvoreno podržavajući Vučićev politički opstanak. Vučić im je zauzvrat pružao političku podršku, a njihova bliskost bila je vidljiva i tokom predizbornih aktivnosti.
Međutim, kako se politički odnos snaga u Srbiji mijenjao, tako je i Dodik počeo mijenjati retoriku. Oni koje je donedavno nazivao izdajnicima i „ustašama“ odjednom su postali sagovornici kojima upućuje čestitke i poruke o zajedništvu srpskog naroda.
Podsjećanja radi, prije nego što je Vučićev politički položaj ozbiljno uzdrman, Dodik je o studentskom pokretu i Studentskoj listi govorio potpuno drugačije.
Tvrdio je da je riječ o političkoj strukturi koja za cilj ima urušavanje Republike Srpske, upozoravajući da će ovaj entitet biti „prvi na udaru“ ukoliko studenti ostvare pobjedu.
Njegov rječnik bio je ispunjen uvredama. Studente je nazivao „smradovima“ i „blokaderima“, optuživao ih da mrze vlastiti narod te poručivao da svako ko podrži Studentsku listu zapravo glasa protiv Srbije.
Išao je i korak dalje, predstavljajući studentske proteste kao dio navodnih „obojenih revolucija“ organizovanih uz podršku stranih službi.
U isto vrijeme, u Banjoj Luci su vlasti onemogućavale održavanje skupova podrške studentima iz Beograda na Trgu Krajine, dok su mediji bliski vlastima u Republici Srpskoj protestujuću omladinu često predstavljali kao izdajnike i neprijatelje srpskog naroda.
Ipak, takva kampanja nije donijela očekivane političke rezultate. Dodik se sada suočava s novim okolnostima u kojima više nema istu političku sigurnost i podršku na koju je godinama računao u Beogradu.
Čini se da bi upravo njegovo dugogodišnje političko prilagođavanje svakom novom centru moći moglo postati teret. Jer, političko kameleonstvo možda omogućava kratkoročno očuvanje pozicija, ali teško može izbrisati tragove ranijih izjava, uvreda i političkih savezništava.
(SB)