data-nosnippet>
-
Prema riječima niza visokorangiranih srbijanskih direktora, u poduzeću vlada atmosfera straha, a vrijeme se gubi na izbjegavanje donošenja nužnih mjera i prikrivanje činjenica.
Na nepunih sedam dana do službenog početka američkih sankcija, Naftna industrija Srbije (NIS) još uvijek nije službeno usvojila nikakav plan poslovanja u izvanrednim okolnostima. Država se i dalje ponaša kao da će se dogoditi čudo i da se kaznene mjere neće primijeniti.
Nestašica naftnih derivata
Jedina mjera koja bi mogla spasiti NIS – nekadašnje državno naftno poduzeće koje naftnim derivatima opskrbljuje 80 % srbijanskog tržišta – od potpune blokade, koju je najavilo američko državno tijelo Ured za kontrolu stranih sredstava (OFAC), bilo bi preuzimanje vlasništva iz ruku ruskih korporacija.
Srbijanski dužnosnici, tačnije onaj jedan koji o svemu odlučuje, nisu imali političke hrabrosti za takav potez, pa je gotovo izvjesno da će doći do nestašice naftnih derivata, koja bi se mogla osjetiti već sredinom marta, piše Jutarnji list.
Naftni i ekonomski stručnjaci te neovisni analitičari pokušali su ukazati da je jedini spas za Srbiju nacionalizacija NIS-a, no država to nije učinila niti je pronašla politički manje bolnu alternativu. Sada više nema vremena za bilo kakvo rješenje kojim bi se sadašnje većinsko rusko vlasništvo zamijenilo bilo kakvom OFAC-u prihvatljivom inicijativom.
Ozbiljna društvena kriza
Predsjednik Srbije Vučić i vlada u ostavci nadaju se da bi se Amerikanci mogli smilovati i udovoljiti njihovim molbama da se kaznene mjere odgode za tri mjeseca. Ako se to ne dogodi – a nema niti jedne naznake da se u Washingtonu o takvoj mogućnosti uopće i razmišlja – nestašice na benzinskim postajama mogle bi postojeću ozbiljnu društvenu krizu, uzrokovanu studentskim i narodnim prosvjedima koji režim ozbiljno ugrožavaju već tri mjeseca, dovesti do tačke pucanja.
Dok iščekivanje raste, situacija u tom najvećem poduzeću u Srbiji sve je napetija i neizvjesnija. Ruski i srbijanski predstavnici u upravljačkim tijelima gotovo se nisu sastajali od početka godine, a njihova štura komunikacija uglavnom je jednosmjerna.
Rusi su nepovjerljivi prema domaćim stručnjacima i ne prenose im nikakve informacije o tome što sa svoje strane poduzimaju kako bi spriječili potpuni kolaps NIS-a. Prema riječima niza visokorangiranih srbijanskih direktora, u poduzeću vlada atmosfera straha, a vrijeme se gubi na izbjegavanje donošenja nužnih mjera i prikrivanje činjenica.
Generalni direktor Kiril Tjurdenjev i gotovo svi ruski članovi Odbora direktora u Moskvi su „na konzultacijama“, dok domaći članovi uprave rukovoditeljima odjela i postrojenja ne mogu dati nikakve odgovore ni instrukcije. Oni su prepušteni sami sebi i nastoje spriječiti da se, uslijed svakodnevnog primjetnog pada morala gotovo 13 000 zaposlenih, ne dogodi neki propust ili pogreška koji bi ugrozili tehnološki proces proizvodnje.
Od potpunog pesimizma do optimizma
Dok centrala šuti, političari u Beogradu i Moskvi daju neobvezujuće, nejasne i često kontradiktorne izjave koje variraju od potpunog pesimizma – u čemu, začudo, prednjači predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji opetovano upozorava da ne vjeruje da će SAD odgoditi primjenu sankcija – do optimističnih, ali posve neodređenih izjava ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. On izbjegava govoriti o naftnoj krizi, skrećući temu na isporuke plina, koje se u ovom trenutku uopće ne dovode u pitanje, te izjavljujući da „Rusija nikad nije ostavila Srbiju bez plina“.
Iako se svi koji bi mogli riješiti krizu pretvaraju da ona ne postoji, ona je stvarna, a NIS je već pogođen konkretnim potezima niza banaka i tvrtki koje su prekinule poslovanje s njim. NIS više ne može dobiti nijednu bankarsku garanciju niti kredit za tekuće poslovanje.