Danas bi Dodik mogao postaviti Staljinovo pitanje: „Koliko divizija ima Schmidt?“ Odgovor je – nijednu. Car je potpuno gol
Milorad Dodik je osuđen. Osuđen je zbog neprovođenja odluka Christiana Schmidta. Osuđen je po krivičnom djelu koje uopće nije postojalo u Krivičnom zakonu BiH prije nego što ga je nametnuo visoki predstavnik. Dakle, možemo zaključiti da je osuđen zbog Šmita. Nijemac je bio spreman da preuzme na sebe osuđivanje Dodika. No, očigledno ne i posljedice do kojih će njegovi potezi dovesti. A posljedice bi mogle biti katastrofalne.
Najbrutalniji udar na državu
Tu presudu Dodik je, baš kako je i najavljivao, iskoristio da izvrši dosad najbrutalniji i najdirektniji udar na državu BiH i njene institucije. Narodna skupština RS ekspresno je usvojila zakone kojima se Sudu BiH, Tužilaštvu BiH, SIPA-i i OSA-i zabranjuje djelovanje na teritoriji entiteta. Stvari idu i korak dalje – zaprijećeno je krivičnim gonjenjem i zatvorskim kaznama svim građanima iz RS-a koji nastave raditi u tim institucijama.
Zlokobno podsjećanje: uvertira u rat, genocid i etničko čišćenje 1990-ih bio je upravo izlazak SDS-ovih kadrova iz institucija Bosne i Hercegovine. Tada su ključni akteri međunarodne zajednice snažno lobirali rukovodstvo BiH da što prije raspiše referendum i proglasi nezavisnost. Kada je nakon toga počeo rat i genocid nad Bošnjacima, isti ti akteri poručili su im da su prepušteni sami sebi. „Don’t dream dreams“ (lord Owen) i „bolna, ali neophodna obnova kršćanske Evrope“ (John Major) bile su poruke koje su Bošnjaci slušali dok su prolazili kroz pakao.
Danas Christian Schmidt nameće zakon po kojem se Dodik osuđuje. I ništa u tome možda ne bi bilo sporno da isti taj Schmidt ima plan B, odnosno strategiju kako da zaštiti BiH od Dodikovog nasrtaja na državu. No, umjesto toga stiže licemjerna, cinična i generična poruka iz PIC-a:
„Članovi PIC-a naglašavaju važnost korištenja svih domaćih pravnih lijekova za očuvanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. Lideri bi trebali u potpunosti usmjeriti svoju energiju ka postizanju napretka, uključujući put prema Evropskoj uniji, sa svim njenim koristima za građane BiH.“
Neće vas niko braniti
Drugim riječima: mi smo vam kreirali posljednji haos, a vi ga sada sanirajte sami. Može li od ove reakcije PIC-a postojati jasniji dokaz da (ni ovaj put) niko izvana neće braniti Bosnu i Hercegovinu?
Evropski vojnici u uniformama EUFOR-a neće ginuti za očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH. Kao što nije ginuo ni holandski bataljon. Oni neće ići u rat s Dodikom. Još manje će to činiti Sjedinjene Američke Države. Američki State Department NIJE pozdravio presudu Miloradu Dodiku. Samo su „primili k znanju“.
Mnogi mediji lažno su prenijeli ovu vijest, ali istina je jasna. Kada je, recimo, presuđen bivši premijer FBiH Fadil Novalić, američka ambasada jasno je poručila:
„Sjedinjene Američke Države snažno podržavaju nezavisne i hrabre institucije koje provode zakone, tužiteljstva i pravosudne institucije koje rade u ime građana ove zemlje na istraživanju, procesuiranju i kažnjavanju korupcije.“
Vidite li ogromnu razliku između te dvije izjave? Milorad Dodik je vidi vrlo jasno. Zato hvali Donalda Trumpa i djeluje uvjeren da nikakva njegova akcija neće izazvati ozbiljnu američku reakciju. To je pokazao i usvajanjem zakona koji najdrastičnije do sada udaraju na državu BiH.
OHR ne reagira. Ne poništava neustavne zakone. Ne sankcioniše napade na državu. A nekad jeste. Zašto sada ne?
Zato što više nema Michael Murphy u Sarajevu koji bi RS-u i Dodiku prijetio američkom moći. Na njegovoj poziciji sjedi tek otpravnik poslova, a novi ambasador se čeka u neizvjesnoj budućnosti (Čak postoje teorije da bi američka ambasada u Sarajevu mogla biti potpuno ugašena u skladu s Trumpovom politikom smanjenja troškova i birokratije).
Navodno je Staljin 1945. na Jalti nakon što je zauzeo već cijelu katoličku srednju Evropu, kada su mu Roosevelt i Churchill sugerisali da Vatikan treba učestvovati u pregovorima o poslijeratnoj Evropi, cinično upitao: „Koliko divizija ima papa?“
Danas bi Dodik mogao postaviti isto pitanje: „Koliko divizija ima Schmidt?“
Odgovor je – nijednu. Car je potpuno gol.
Bošnjačka nesvijest
No, da li su toga svjesni bošnjački političari?
Sudeći po izjavama, očigledno nisu. Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović govori o nekakvoj „međunarodnoj zajednici koja neće tolerisati pokušaje narušavanja Dejtonskog sporazuma“. Koji je broj te međunarodne zajednice?
Njegov stranački kolega, ministar odbrane Zukan Helez, umiruje nas riječima „mirno spavajte, rata neće biti“ i garantuje da će nas EUFOR braniti. Od koga? Od Dodika?
U međuvremenu, ministar vanjskih poslova uglavnom šuti – sve dok mađarski policajci, u dogovoru s Orbanom, upadaju u BiH i izvode zajedničke vježbe s MUP-om RS-a.
Jedino Željko Komšić upozorava: međunarodni poredak kakav smo znali više ne postoji, prepušteni smo sami sebi. Ali ni on ne nudi rješenje.
I šta sada? Kuda dalje? Ko će zaštititi Bosnu i Hercegovinu?
„Domaći pravni lijekovi“ – cinično će nam poručiti Schmidt preko PIC-a.
Domaći lijekovi čije recepte trebaju izdati Dodikovi doktori, koji upravljaju ključnim institucijama poput SIPA-e.
Ne znam u čemu je spas. Ali neka nam je Bog na pomoći i bosanske patriote!