data-nosnippet>
“Ćosić je hrabriša kada dobro popije, snagu pokazuje na ženama, u zanosu zapjeva uz Ferida Avdića i Šerifa Konjevića, ko onomad kad su preveli Acu Stanišića, al kad pođe do Dobrinje ili Nedžarića prema Miljacki toliko mu srce padne u petu, osuši mu se grlo, utihne, skolupča se i umiri, ko jež i mala beba, da ga treba pojačati na maksimum da se čuje diše li kukavica, daje li znakove života”.
Kako je tužno kad ljudi u borbi za vlašću i opstankom izgube i posljednje mrvice dostojanstva, kao što je sinoć pred Ramom Isakom umilnim glasom tiho puzala hulja, sluga i potrčko lokalnih mafijaša koji nažalost sjedi u fotelji gradonačelnika Istočnog Sarajeva. Fejs televizije, u duelu sa Ramom Isakom, kako se uvija i povija, tih, umilan, pomirljiv, manji od makovog zrna, poručio je Nebojša Vukanović, zastupnik u Narodnoj skupštini RS.
Na hljeb bi ga mazao čovjek, morao sam telefon pojačati do kraja i staviti na uvo kako bi razumio šta tiho šapuće, kao da recituje djevojci poeziju na uvce, kako je fin, pristojan, umilan, kako se bori i zalaže za domovinu Bosnu i Hercegovinu, uporno nudi razgovore i dijalog, nigdje traga od one goropadne srbende, u šta se pretvori kad pređe preko Vraca u Istočno Sarajevo i počne da glumi i oponaša svog šefa.
Iako je uporno citirao moje prepoznatljive stavove o potrebi normalizacije odnosa i stanja u društvu, smanjenje tenzija, pomirenju, izgradnji institucija, obuzdavanja uloge stranaca, Ćosić je pokušao biti duhovit pa je podrugljivo pitao kolegu Ramu, nekada su skupa bili u Službi dok je radio u SIPA-i koju bi sada da ukida, da li se sastaje sa Nusretom, a kad su ga začuđeno Isak i Senad pitali na koga misli on je pojasnio da misli na mene, aludirajući da sam poturica i izdajnik iako nisam prodao kvadrat srpske zemlje, kao Hulja, a sada povijene glave i nogu mene proziva sa sarajevske sećije, kako bi se dodvorio Dodiku, kome iza leđa osniva rezervnu stranku.
Ćosić je hrabriša kada dobro popije, snagu pokazuje na ženama, u zanosu zapjeva uz Ferida Avdića i Šerifa Konjevića, ko onomad kad su preveli Acu Stanišića, al kad pođe do Dobrinje ili Nedžarića prema Miljacki toliko mu srce padne u petu, osuši mu se grlo, utihne, skolupča se i umiri, ko jež i mala beba, da ga treba pojačati na maksimum da se čuje diše li kukavica, daje li znakove života.
Prije par godina, tokom litije za Spasovdan u Istočnom Sarajevu, trčkarao je za mnom u Lukavici, slao je svoje saradnike pa onda i sam stidljivo prišao da me pita, pred narodom i brojnim svjedocima, imam li vremena da sa njim popijem piće, ali sam mu rekao da ne sjedim i ne družim se sa mafijašima u vlasti i da se pomjeri.
Sada pokušava biti mangup, nastavlja sa uvredama i retorikom koja je dovela do brutalnog napada na moju porodicu, za šta su odgovorni njegovi nadređeni i gazde, isjeca, titluje i promovše objavu, valjda misli da mu je to bilo najpametnije, kojom me iznova vrijeđa da sam poturica i izdajnik, stavlja mi fes na glavu i iznova crta mi metu na čelo, iako zna šta se dogodilo prije samo 15 dana, ali ko se zadnji smije najslađe se smije i ruka pravda će ih stići kad-tad, pravda će za sve njih biti osveta.