Rs nije subjekt međunarodnog prava. Prosto je kao pasulj – nemaju stolicu u Ujedinjenim nacijama.
Stoga priča da je entitet Rs na korak do pokretanja arbitražnog postupka protiv BiH zapravo je novi pokušaj vladajućih struktura u Republici srpskoj da svojim ‘navučenim’ pričama preplave medije.
Zato je od izuzetnog značaja podastrijeti dokaze koji ukazuju na činjenicu da Rs nije subjekt međunarodnog prava.
Inače, prema pravilima Stalnog arbitražnog suda, barem jedna od strana mora biti država, kao subjekt međunarodnog prava, jer u pravilu arbitraža se vodi između dvije države koje imaju spor oko određenog pitanja. Države su subjekti međunarodnog prava, dok to entiteti ili administrativne jedinice unutar država nisu.
A iz Rs-a ističu da obraćanje Sudu u Hagu je omogućeno zaključkom NSRs koji je usvojen u martu na prijedlog predsjednika Narodne skupštine Nenada Stevandića.
Zaključkom je upućen zahtjev za arbitražno rješavanje spora između Rs i BiH, a u svojstvu strana ugovornica u Aneksu četiri Dejtonskog mirovnog sporazuma i Aneksa 10 koji se tiče mandata i ovlaštenja visokog predstavnika.
Rok za izjašnjenje strana je istekao krajem prošle sedmice te je tako otvorena mogućnost da se o gorućim pitanjima u BiH izjasni Stalni arbitražni sud u Hagu.
Fino upakovana priča gubi na značaju, ukoliko se vratimo u prošlost.
Prvi dokument koji objavljujemo govori da je tadašnja SR Jugoslavija, kao država imala svojstvo subjekta međunarodnog prava i time pravo da učestvuje u pregovorima i potpisivanju Daytona.
Također dokument kojeg objavljujemo govori da niti jedan organ tadašnje forme Republike srpske nije ovlastio Nikolu Koljevića da potpiše anekse Daytonskog mirovnog sporazuma, što znači da on nikad nije bio ovlašten od bilo koga iz Republike srpske da potpiše anekse, već ga je ovlastio Slobodan Milošević u svojstvu predsjednika Srbije ili dijela tadašnje SR Jugoslavije koja se sastojala od Srbije i Crne Gore, što njegov potpis čini jako upitnim, a razlog je opet isti, jer Republika srpska nije imala niti ima danas status subjekta međunarodnog prava da bi mogla potpisivati međunarodne sporazume/ugovore
Ista rečenica, zapravo, potvrđuje da entitet Republika srpska nije u vrijeme ni nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, bila subjekt međunarodnog prava, a time nije mogla biti potpisnik međunarodnog sporazuma, što je u svojoj suštini Daytonski mirovni sporazum, koji ima status međunarodnog ugovora u kojem isključivo mogu učestvovati države kao subjekti međunarodnog prava.
Završni dokument iz Pariza, opet govori da Slobodan Milošević potpisuje sve u ime Republike srpske, što je opet pokazatelj da Republika srpska nije subjekt međunarodnog prava.
Na kraju, još jedna ključna činjenica Bosna i Hercegovina nije potpisnica Konvencije o Stalnom arbitražnom sudu u Hagu, što znači da ovaj sud uopšte nema nadležnost da postupa po zahtjevu koji dolazi iz entiteta, a ne od države.
Drugim riječima – Rs ne može tužiti BiH pred međunarodnim arbitražnim sudom. Ni formalno, ni suštinski.
Cijela priča o međunarodnoj arbitraži nije ništa drugo do politički konstrukt bez pravnog utemeljenja. Činjenice, dokumenti i međunarodno pravo jasno isključuju mogućnost da RS, kao entitet u okviru BiH, samostalno pokreće međunarodne pravne postupke.