Golobradi pripadnik JNA je tada upravo toliko znao o svom zadatku koliko i mi danas znamo šta će biti s predsjednikom RS i SNSD-a i odnedavnim bjeguncem od bh. pravosuđa i separatistom, kako ga sada zovu njegovi dojučerašnji politički partneri iz vlasti na državnom nivou.
“Milorad Dodik bi kao da se otcijepi, a mi mu kao ne damo“, ove riječi nam svima odjekuju u ušima i podsjećaju na izjavu Bahrudina Kaletovića, tada 19-godišnjeg pripadnika JNA koji je pred kamerama YUTEL televizije 1991. godine objašnjavao šta radi u slovenačkim šumama dok čeka da mu iz žbuna iskoče pripadnici Teritorijalne odbrane Slovenije ne znajući da li da zapuca ili da se preda i šta uopšte tu radi.
Golobradi pripadnik JNA je tada upravo toliko znao o svom zadatku koliko i mi danas znamo šta će biti s predsjednikom RS i SNSD-a i odnedavnim bjeguncem od bh. pravosuđa i separatistom, kako ga sada zovu njegovi dojučerašnji politički partneri iz vlasti na državnom nivou.
POLITIČKO-PRAVOSUDNO-POLICIJSKI HAOS
Politički i pravosudno-policijski haos počeo je 26. februara nakon što je Sud BiH Dodika nepravomoćno osudio na godinu zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika u BiH. Već u startu je svojim nedolaskom na izricanje presude Dodik bh. pravosuđu stavio na znanje da ga dolasci na sud više ne privlače, pogotovo kada postoji mogućnost da eventualno bude i zadržan u pritvoru ako sud tako odluči. Međutim, Dodik je i nakon presude ostao slobodan čovjek, pa je umjesto dolaska na Sud izrežirao još jedno „spontano“ okupljanje naroda u Banjaluci koji je imao samo jednu želju i to muzičku, a to je da im Dodik otpjeva onu “svoju” koju je maznuo od Mitra Mirića: “Ne možemo nam niko ništa…”.
U istom tonu Dodik je nastavio i kada je naložio svojim vjernim pratiocima u napadu na ustavni poredak Radovanu Viškoviću i Nenadu Stevandiću da na dnevne redove sjednica Vlade RS i Narodne skupštine RS postave zakone koji su već bili spremni u ladicama o osnivanju entitetskih pravosudnih i policijskih agencija i zabranu rada državnih pravosudnih i policijskih agencija u RS. Na ministrima i poslanicima iz vladajuće koalicije je bilo samo da poslušaju svoje šefove i da mirno nakon napada na ustavni poredak i državnog udara 27. februara odu na spavanje. Ionako su znali da od toga nema ništa i da će, kao što se pokazalo nekoliko dana kasnije ti zakoni Dodiku, Stevandiću i Viškoviću poslužiti za pokušaj trgovine s krajnjim ciljem da se nakon velike halabuke lopta spusti na zemlju, a Dodik i njegov tim amnestiraju.
Poslije usvajanja neustavnih zakona Tužilaštvo BiH je pozvalo na saslušanje Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, ali je odmah bilo jasno da nijedan od njih na to saslušanje neće doći. Barem ne dobrovoljno. Tužilaštvo BiH je Sudskoj policiji BiH, desetak dana poslije usvajanja zakona o zabrani rada Sudu i Tužilaštvu BiH, ali i SIPA-i, jedinoj policijskoj agenciji u BiH koja ima mandat da djeluje na teritoriji cijele države, izdalo nalog za dovođenje Dodika, a Sud BiH mu je odredio pritvor. Tek tada je bilo jasno da se Dodik neće pojaviti na saslušanju, ali i da će FBiH izbjegavati u širokom luku, po mogućnosti će FBiH samo prelijetati jhelikopterom. Šta više, Dodik se slikao okružen s do zuba naoružanim pripadnicima MUP-a RS za koje je odmah bilo jasno da neće pružiti asistenciju SIPA-i i Sudskoj policiji u njegovom privođenju, kao što bi to inače učinilo kada se hapse kriminalci. Policijska akcija bilo koje jedinice koja bi htjela uhapsiti Dodika proglašena je visokorizičnom, pa je i centralna potraga za odbjeglim predsjednikom RS postala suvišna, „jer ga njegovi neće hapsiti“, za druge je to, kako su i sami priznali, postalo visokorizična akcija. A sam neće doći. Ovakvu smušenost Dodik je iskoristio pa je u ovih mjesec i koji dan, otkako je naloženo njegovo privođenje bez problema prelazio državnu granicu, kako u automobilu, tako i u helikopteru. I tako barem šest puta do sada, po jednom je otišao u Izrael, Rusiju i u Srbiju. I vraćao se. Granicu je olako prelazio i Nenad Stevandić koji je otišao barem jednom u Srbiju i u Mađarsku.
ONI GA KAO HAPSE, A ON IM KAO BJEŽI
Da je plan Dodikovog privođenja bio neozbiljan ili da ga zapravo i nema pokazuje činjenica da je on putem medija obaviješten da je naloženo njegovo privođenje i da mu je određen pritvor. Do sada nigdje na svijetu nije zabilježen slučaj da se osumnjičenom otkriva putem medija da će biti priveden, osim ako se ne radi o osobi koja je pobjegla u nepoznatom pravcu pa je za njom raspisana potjernica. No, Dodik nije otišao u nepoznatom pravcu. Svi znaju gdje je i da se neće predati. Ozbiljna policija osumnjičenim nikada ne najavljuje kada će doći da ih uhapsi, nego to radi na prepad i uz faktor iznenađenja. Ako se znalo da se Dodik neće predati i da će iskorisititi svog položaj i okružiti se dobro naoružanom policijom što je dodatni rizik za njegovo privođenje vrlo je nejasno što mu se putem medija poručilo da mu prijeti hapšenje. Što ga jednostavno nisu pustili da živi u iluziji da su napad na ustavni poredak i neodazivanje na saslušanje prošli bez posljedica, pa ga priveli, kao što to inače, praktikuje policija, kada se tome najmanje nada. Recimo, na sastanku s Trojkom u nekoj od kafana u Federacije BiH, gdje se redovno posljednjih godina razgovara o najvažnijim temama za budućnost BiH…
Ovako, ostaje puni dojam da SIPA, najopremljenija policijska jedinica nema kapacitet da uradi sve ono što joj je naložilo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i da Dodika „kao hapsi, a on joj kao bježi“. A i Dodik se sa zakonima koje usvaja pa ne provodi, također, ponaša po onoj matrici “ja bi da se otcijepim, a vi mi kao ne date”, kao iz one priče o vojniku Bahrudinu Kaletoviću. Samo što je on tada bio zbunjen, a narod zbog Dodika izbuzemljen i zasićen informacijama o tome šta je sljedeće čime će ga isprepadati.
