Bili su nada. Mnogima. Uspjeli su ubijediti širu javnost da će biti bolji. Transparentniji. Da će graditi infrastrukturu, otvarati radna mjesta, progoniti korupciju, vraćati mlade…
Mnoge ste mogli čuti kako u vremenima prije promjena, rekao bih apokaliptičnih promjena, govore “dosta je i ovih, vladali su 30 godina, mora biti bolje kada dođu novi” i slično.
I dođoše novi, a kakva je promjena s njima došla najbolje će ilustrirati činjenica da danas u Kantonu Sarajevo nema zadovoljnih. Nezadovoljni su prosvjetari. Još nezadovoljniji roditelji čijoj djeci žele upisivati dosije jer imaju fiziološke potrebe tokom časa.
Ništa bolje nije ni radnicima u zdravstvu. A možete misliti kako je onda pacijentima. Ti radnici u zdravstvu, oni koji podnose najteži teret već danima su ispred Vlade KS i traže svoja prava. Iz Vlade kažu para ima, ali ih očito ne daju. Za to vrijeme pacijenti će se snebivati pod temperaturom i drugim oboljenjima dok čekaju u redu na doktora u domu zdravlja ili ambulanti. Politički sistem je lošiji od onog koji koristi zdravstvo i koji se svako malo uruši, pa napravi haos u zdravstvenim ustanovama.
Pare ne da ni premijer Nihad Uk. Danas veli mladima – nećete dobiti još 5.200 KM. Onim mladima kojima je to obećano, a Skupština KS izglasala da im mora biti isplaćeno jer ih je Vlada KS zajebala za taj iznos. Ali, premijer Uk nema novca, jer je njegova vlada i njeni ministri posljednjih mjeseci odriješili kesu gdje god politički projekat Trojka ima kakvog kandidata.
Dok medicinari najavljuju generalni štrajk, radi se generalno pospremanje po općinama. Pa onda dođu resorni ministri i bulumenta iz kantonalne vlasti, uzmu pod ruku kandidate i dive se asfaltu, okrečenoj fasadi, trotoaru i ko zna čemu sve ne.
