Izgleda da je Ivica Dačić ili pobrkao lončiće ili doživio selektivnu amneziju kada govori o RS i ulozi Srbije u Bosni i Hercegovini. Uplitanje zvaničnog Beograda u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine ne jenjava – naprotiv, sve je očiglednije i intenzivnije, uprkos brojnim diplomatskim upozorenjima i političkim apelima.
Najnoviji primjeri, poput organizacije takozvanog “Svesrpskog sabora” i izjava ministra unutrašnjih poslova Srbije o “nacionalnom interesu” i nastanku entiteta RS, samo potvrđuju kontinuitet politike koja ugrožava regionalnu stabilnost. Retorika je možda evoluirala, ali suština ostaje ista: težnja ka dominaciji nad dijelovima susjednih država, po cijenu njihovog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Takav pristup ne samo da produbljuje postojeće podjele, već aktivno podriva mir i sigurnost u regionu. On pokazuje da je težnja Beograda da i dalje “diriguje” Zapadnim Balkanom duboko ukorijenjena, uprkos tragičnim lekcijama iz devedesetih. Ključno pitanje danas glasi: da li je region spreman za novi ciklus destabilizacije pod srpskom dirigentskom palicom?
„Mi smo čuvari Srbije. To je osnova na kojoj smo gradili i na kojoj ćemo graditi svoju politiku“, izjavio je Dačić, dodavši da je Republika Srpska “nastala krvlju srpskog naroda”, a ne dogovorima velikih sila ili „nekim Versajskim sporazumom“.
Dačić zaboravlja – ili svjesno ignoriše – činjenicu da je njegov politički mentor Slobodan Milošević na mirovnim pregovorima u Daytonu marginalizovao lidere bosanskih Srba jer nisu ni bili za stolom. Ti isti lideri su pokušavali da utiču na pregovore preko Miloševića, ali bez uspjeha – jer je čak i on morao priznati napore građana BiH da očuvaju cjelovitost svoje države.
Republika Srpska nije ni formalno ni pravno postojala prije Daytona. Riječ je o entitetu koji je nastao kao posljedica rata, političkog nasilja i masovnih zločina, uključujući i genocid. Jedino su se pobunjene paravojne formacije bosanskih Srba, uz podršku Beograda, odvojile od legalnih državnih struktura, pokušavajući da kroz etničko čišćenje i genocid stvore faktičko stanje koje je kasnije međunarodno verifikovano pod teškim uslovima mira.
Posebno su zabrinjavajuće Dačićeve izjave u julu, mjesecu kada se obilježava 30 godina od genocida u Srebrenici. Ovakva retorika nije samo neprimjerena – ona je opasna. Ona pokazuje da Srbija, kroz istupe svojih zvaničnika, i dalje negira suštinu zločina počinjenih tokom agresije na BiH.
Priznanje samog ratnog zločinca Ratka Mladića o počinjenom genocidu trebalo bi da bude kraj svakom revizionističkom pokušaju. Umjesto toga, Beograd nastavlja sa provokacijama koje ponižavaju žrtve i udaljavaju region od pomirenja.
Nažalost, mlađe generacije u BiH prisiljene su da i dalje budu na oprezu. Poruka je jasna: pretenzije na BiH, utemeljene na historijskom revizionizmu i negiranju genocida, nisu nestale. One su i dalje aktivna prijetnja suverenitetu i integritetu zemlje – i zahtijevaju kontinuiranu budnost i odlučan odgovor svih koji se zalažu za trajni mir i pravdu u regionu.