data-nosnippet>
Ostaje li BiH zarobljena država sve do izbora 2026? Dok predstavnici HNS-a BiH u državnoj vlasti smatraju da su dali sve od sebe da se usvoje dva zakona potrebna za naredni korak ka EU, drugi iz vlasti će reći da su baš predstavnici Hrvata učinili sve da se sačuvaju tri imena iz SNSD-a u foteljama. Kako dalje?
– Mislim da će se svako objektivan složiti s tim da je upravo HNS vjerodostojan promotor i motor europskih integracija. Oba preostala zakona, o sudu BiH i VSTV-u, neophodna za pozitivnu odluku EU za otvaranje pregovora, pripremio je ministar Bunoza iz redova HNS-a. Poznato je da smo i na Predsjedništvu i Glavnom vijeću HNS-a odlučili predložiti našim partnerima da na narednoj sjednici Doma naroda ova dva zakona stavimo na vrh dnevnog reda, čak ispred izmjena Izbornog zakona, koje smo predložili i koje su za nas najvažniji i politički i nacionalni prioritet, samo da bismo otkočili europski put BiH.
Etničke kvote
Gruba je insinuacija i politički spin da predstavnici Hrvata čuvaju tri imena iz SNSD-a u foteljama. Njih u foteljama čuva Ustav BiH. Čuva ih većina od tri delegata u Klubu Srba Doma naroda PSBiH, odnosno ustavna odredba da kvorum za odlučivanje mora uključivati najmanje tri predstavnika svakog od konstitutivnih naroda. Zato im ne treba potpora HDZ-a niti HNS-a. Ta ustavna odredba štiti jednako svaki od tri konstitutivna naroda od opasnosti da budu majorizirani od neke neprincipijelne koalicije, čak i od one najopasnije moguće dva protiv jednoga.
Državni poslanik Šemsudin Mehmedović poziva na širu raspravu o izmjenama Ustava, na kojima kroz izmjene Izbornog zakona BiH insistira i HNS BiH, uz poruku da i predstavnici Bošnjaka imaju svoje zahtjeve. Mislite li da je takvo nešto izgledno u narednim mjesecima?
– Ne znam na što je mislio Šemsudin Mehmedović. Ljekovito bi bilo i za Bošnjake i za Srbe i za Bosnu i Hercegovinu kada bismo podržali Izborni zakon koji će i hrvatskom narodu, kao jednom od tri konstitutivna državotvorna naroda u BiH, omogućiti izbor legitimnih političkih predstavnika na svim administrativno-političkim razinama kako to nalaže Ustavni sud BiH u svojoj odluci U-23/14 (predmet Ljubić). Naravno, i sve legitimne interese Bošnjaka (Srba također), koji su sukladni Ustavu, treba uzeti u obzir.
Sa posljednje sjednice GV-a HNS-a BiH poslali ste poruku da se predstavnicima Hrvata mora osigurati i legitimno predstavljanje u diplomatskoj mreži naše zemlje. Nije li preče usvojiti zakon o vanjskim poslovima negoli uvoditi etničke principe u (još) jedno državno ministarstvo?
– BiH je višenacionalna složena država ustavno ustrojena na konsocijacijskim načelima, što onda podrazumijeva legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda na svim administrativno-političkim razinama, pa i u diplomaciji. Odmah nakon Daytona dogovorene su tzv. etničke kvote zastupljenosti konstitutivnih naroda na najvišoj razini u diplomaciji, prema čemu Hrvatima pripada 14 pozicija. Jedino što tražimo je to da tih 14 osoba bude izraz političke volje hrvatskog naroda i da se na ta mjesta imenuju kompetentni. Da ne robujemo etničkoj pripadnosti, činjenica je da smo u hrvatskoj kvoti za veleposlanika u Japanu predložili i imenovali Afrikanca rodom iz Gane dr. Bena Markina, koji je vrlo kompetentno obavio zadaću ustrojavajući veleposlanstvo i zastupajući državu. Suprotno tome, ne podržavamo činjenicu da je Željko Komšić na mjesto veleposlanice u Pragu imenovao etničku Hrvaticu, ali bez formalnog fakultetskog obrazovanja. Koja je to poruka tisućama Hrvata i Hrvatica koji se trude i završavaju fakultete?
Kako neko može očekivati da se HNS pridruži potpisu platforme u čijim ciljevima se izmjena Izbornog zakona tretira kao marginalno pitanje?
Nažalost, skoro 16 godina (unutar zadnjih 20 godina) na poziciji, Ustavom predviđenoj za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu, stoluje Željko Komšić izabran od Bošnjaka. Kako je prema Ustavu Predsjedništvo nadležno za imenovanje veleposlanika, generalnih konzula i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine, u periodu od skoro 16 godina hrvatski narod nema uopće predstavnika na ovoj razini.
Neusaglašena politika
Možda je najdrastičniji primjer imenovanje Nerkeza Arifhodžića od Željka Komšića u hrvatskoj kvoti na mjesto izvanrednog i opunomoćenog ambasadora BiH u Republici Italiji, Republici Malti i Republici San Marinu od 2012. do 2015. godine. Dotični N. A. je pak od 2001. do 2005. godine bio izvanredni i opunomoćeni ambasador BiH u Republici Turskoj, Republici Azerbejdžan i Gruziji iz reda Bošnjaka, a od 2022. je ambasador – diplomatski savjetnik, bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića.
Nažalost, svjedoci smo da već skoro osam godina nema usuglašene državne vanjske politike u Predsjedništvu, te da svaki član Predsjedništva, kad god ima priliku, ne zastupa usuglašena državne, već osobne, stranačke ili etničke interese. Kako Hrvati, kako rekoh, skoro 16 godina nemaju svog predstavnika u Predsjedništvu niti na najvišoj diplomatskoj razini, onda nismo adekvatno niti predstavljeni vani. Izuzetak je period 2014-2018, kada je Dragan Čović bio hrvatski član Predsjedništva. Tijekom mandata hrvatskog člana Predsjedništva dr. Dragana Čovića bilo je podnošenje aplikacije BiH za članstvo u Europskoj uniji 15. veljače 2016. godine. Ovaj čin je predstavljao zajednički napor i jasnu političku i institucionalnu opredijeljenost zemlje za europski put. Koliko god to bilo komplicirano, s obzirom na bremenite političke i međunacionalne odnose, u ovom mandatu su odluke donošene konsenzusom i taj period se može ocijeniti pozitivnim u odnosu na dva mandata nakon toga.
Ako je jedan od ciljeva HNS-a BiH podrška državnim institucijama, kako se savez sa Miloradom Dodikom, licem koje se našlo na potjernici zbog nepoštivanja tih institucija, uklapa u ovu priču?
– HNS i ja osobno smo višekratno osudili odluke Narodne skupštine entiteta RS i pojedinaca koje su bile usmjerene na razvlašćivanje ili nepoštivanje institucija ustrojenih sukladno zakonima usvojenim u PSBiH. Gruba neistina, manipulacija i politički spin je da HNS BiH ima savez sa Miloradom Dodikom, kako i Vi sugerirate u svom pitanju. HNS BiH ima jedino savez s hrvatskim narodom. Ovakve spinove poturaju oni koji su ušli u nedomišljen projekt zamjene SNSD-a u vlasti s opozicijskom trojkom iz RS-a, ne uzimajući u obzir ustavne odredbe vezane za Dom naroda i činjenicu da trojka iz RS-a nema parlamentarni kapacitet u srpskom klubu Doma naroda PSBiH, neophodan za donošenje zakona. Kada su se suočili s blokadom i nemogućnošću realizacije projekta, kriv im je svako: HDZ i HNS što nisu potpisali platformu 10 političkih subjekata. Kriv im je visoki predstavnik Christian Schmidt što ne želi (ne da ne želi, već ne može) mijenjati Ustav BiH.
Ako se među imenovanim ambasadorima i nađe neki etnički Hrvat ili Hrvatica, redovito se
radi o osobama lojalnim bošnjačkoj politici
Komšić nakon Komšića
Kako očekivati da se pridružimo potpisu kada je jedan od subjekata i član Kluba Hrvata u Domu naroda, ali bez hrvatskog narodnog legitimiteta i koji se, barem prema pisanju medija, priprema da nakon sljedećih općih izbora bude Komšić nakon Komšića. Možete (ne Vi osobno) misliti o nama što hoćete, ali toliko naivni i toliki mazohisti, ipak, nismo.
Predsjednici četiri stranke, članice HNS-a BiH, poodavno su pisali vrhu Sabora, nezadovoljni mnogim stvarima, među kojima je i činjenica da se HNS često koristi za potrebe jednog lica – Dragana Čovića. Kako komentarišete to što su četiri lidera navela u pismu i Čovićev odgovor da opozicije u HNS-u nema?
– Žao mi je što ove četiri (odnosno, pet ako uračunam i HRS) respektabilne stranke ne sudjeluju aktivnije u institucijama HNS-a, jer bi to sigurno bio dobitak za HNS, a vjerujem i za njih. Sve ih dobro poznajem i cijenim. Veći broj njih sam uveo u politiku, predvodio ih, bilo kao stranački ili čelnik predizborne koalicije. Ono što smatram pozitivnim je to da, iako jedno vrijeme ne sudjeluju aktivno u radu Predsjedništva i Glavnog vijeća HNS-a, u svom političkom djelovanju slijede strateške dokumente i politiku HNS-a, u čijem usvajanju su i sami sudjelovali. Koliko znam, niti jedna od ove četiri stranke nije, a nadam se i da neće, istupila iz HNS-a BiH.
Iz opozicije RS-a su istakli kako su spremni podržati svako rješenje koje je HDZ BiH potpisao sa SNSD-om, a tiče se Izbornog zakona BiH. Je li i to malo za deblokadu državne vlasti?
– Za usvajanje Izbornog zakona u oba doma PSBiH je potrebna i podrška dijela stranaka iz Federacije BiH. Ne vidim niti jednog razloga da se tome ne pridruže i stranke iz entiteta RS.