Na saslušanju Pododbora za Evropu u Kongresu Sjedinjenih Američkih Država, posvećenom temi stabilnosti Zapadnog Balkana, izrečene su vrlo ozbiljne ocjene o stanju u Bosni i Hercegovini gotovo trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Max Primorac iz Fondacije Heritage naglasio je da je Bosna i Hercegovina, uprkos desetinama milijardi dolara uloženih u obnovu i razvoj, ostala zemlja s duboko narušenom ekonomijom i trajnim nepovjerenjem među etničkim zajednicama.
Tokom saslušanja ukazano je i na potrebu da administracija Bijele kuće imenuje ambasadore s jasnim političkim kapacitetom na ključnim pozicijama u regionu, kako bi mogli snažnije zastupati ekonomske interese i provoditi američku diplomatiju. Posebno je naglašeno da bi se sankcioni mehanizmi trebali primjenjivati dosljednije, naročito u situacijama kada se procjenjuje da se zemlje Zapadnog Balkana udaljavaju od demokratskih vrijednosti i približavaju geopolitičkim rivalima SAD-a.
U raspravi o stranom utjecaju na region, više učesnika označilo je Srbiju kao glavnu ulaznu tačku za politički i ekonomski prodor Rusije, Kine i Irana prema Bosni i Hercegovini, što se, prema njihovom mišljenju, direktno odražava na ukupnu stabilnost prostora. Istaknuto je da prihvatanje zapadnih standarda i međunarodnog poretka od strane Beograda ostaje ključni, ali još uvijek neispunjen, preduslov za dugoročnu stabilizaciju Balkana.
Jedan od govornika, Luke Coffey iz Instituta Hudson, podsjetio je da se borba SAD-a protiv malignog utjecaja Rusije i Kine ne može smatrati zaokruženom sve dok, kako je rekao, Srbija ostaje čvrsto vezana za te sile. Coffey je posebno apostrofirao višegodišnje političke poteze Milorada Dodika, za koje tvrdi da su usmjereni na slabljenje državnih institucija kroz stvaranje paralelnih struktura na nivou entiteta, uz kontinuiranu podršku Moskve, ali i Beograda.
Dodatno je problematizirao prošlogodišnju odluku američkog Ministarstva finansija, kada su sankcije Dodiku i njegovoj mreži neočekivano ukinute. Prema njegovim riječima, taj potez nije proizašao iz bilo kakve dosljedne strategije SAD-a prema Balkanu, ostavljajući otvorenim pitanje kakav je stvarni efekat takvog poteza bio.