Iako njemačko tržište rada već godinama vapi za kvalificiranom radnom snagom, radnici iz Bosne i Hercegovine sve češće se suočavaju s birokratskim barijerama. Najnoviji primjer stiže iz Minhena, gdje vaspitačica iz BiH već više od šest mjeseci čeka izdavanje radne dozvole – iako ima važeći ugovor o radu do 2026. godine, kao i završeno školovanje upravo u Minhenu.
Tekst se nastavlja ispod promocije
Postupak, kako kaže, započet je još u aprilu. Umjesto da bude rutinski završen, pretvorio se u niz apsurdnih koraka: najprije joj je rečeno da se diploma ne priznaje, zatim da su dokumenti “izgubljeni”, pa ih je morala ponovo predati. Nakon toga uslijedilo je objašnjenje da je “sezona odmora” i da mora čekati. Nova pedagoška godina je već počela, ali ona još uvijek ne može na posao, dok vrtić i djeca ostaju bez potrebne vaspitačice.
Iz Kreisverwaltungsreferata (KVR) u Minhenu priznaju da su rokovi obrade značajno produženi, naročito kada je riječ o kvalificiranim radnicima i posebnim dozvolama. Svaki zahtjev, tvrde, obrađuje se “od nule”, bez obzira na to radi li se o prvom odobrenju ili produženju. U postupak su uključeni Agencija za zapošljavanje, policija, pa čak i Služba za zaštitu ustavnog poretka, što u praksi znači da sistem koči upravo one profile koji su najtraženiji – ostavljajući poslodavce bez neophodne radne snage.
Posljedice su višestruke: radnik ostaje bez prihoda i staža, poslodavac bez kadra za koji ima plan i budžet, a roditelji bez dovoljnog broja osoblja u vrtiću. Šira slika otkriva paradoks – iako Njemačka vodi strategiju privlačenja stručnjaka iz inostranstva, birokratske procedure na terenu pretvaraju se u maraton bez jasnog cilja, u kojem svi gube.