data-nosnippet>
U najtežim trenucima, onda kada svijet “puca po šavovima” i kada strah i neizvjesnost prijete da zavladaju, najvažnije je biti i ostati čovjek. Priča o Milošu iz BiH, čovjeku koji je u prošlim, ratnim vremenima stavio ljudskost ispred svega, govori koliko su upravo saosjećanje i dobrota najjače oružje koje posjedujemo.
O Milošu je kratko pisala na svom Iks profilu jedna Svjetlana iz BiH kao čovjeku koji je svojim djelima pružao nadu i vjeru u ljude jer je u svojoj kući, tokom tadašnjeg rata skrivao sina od komšije muslimana, čuvajući ga kao svog.
“Zvao se Miloš, živio u BiH, u ratnim danima u kući krio sina komšije muslimana. Komšije davno pomrle, sinovi im u Italiji/Švedskoj već 30 godina, a on sve vrijeme kosio travu, brinuo o njihovom cvjetnjaku. Preminuo ljetos. Oba sina došla na sahranu, zauvijek zahvalni”, napisala je ona.
“U svim vremenima, pravi ljudi ostaju pravi”
Miloševa dobrota, kao i zahvalnost sinova čovjeku koji im je u najtežim trenucima sačuvao porodicu, dirnula je mnoge ljude, koji su u komentarima ispod objave priznali da je takvih ljudi u tadašnje vrijeme bilo jako puno.
“U svim vremenima, pravi ljudi ostaju pravi. Imam takvih priča puno, ali ne volim da se sjećam”, “Ima i jedan Uroš, s trojicom muslimanima ja danima spavao u njihovoj kući, govoreći vojsci da je to sad njegova kuća, sve dok momke nije prebacio do Travnika. Prijateljstvo za vječnost”, “Svijet počiva na leđima pravednika kao što je on”, pisali su oni, piše Blic.