data-nosnippet>
Dodik, sav u panici, traži da opozicija zajedno s njim skoči u ambis. Ko će sa Dodikom u političku smrt? Ko će sjesti za njegov sto i potpisati svoju političku osmrtnicu? Neka bude jasno – Dodik možda i preživi. On zna da se iz pepela diže samo kad svi ostali sagore. On će vas iskoristiti, pregristi, ispljunuti i okriviti za sve. A vi? Vi ćete biti ti koji su ukopali svoje političke karijere.”
Piše: Dragan Bursać.
Da se zna: U slobodnom padu se ne pravi savez. U slobodnom padu se ne traže saveznici – traže se padobrani.
A Milorad Dodik, čovjek koji je juče doslovno osuđen na političku smrt – prvo novčano, pa vremenski, pa funkcionalno – danas se, gle čuda, sjetio da mu je do “jedinstva”. Da mu je do “naroda”. Da mu je do “vlade nacionalnog jedinstva”. Ma zamisli!
I koga zove? One iste koje je nazivao probisvijetima, špijunima, NATO plaćenicima, izdajnicima RS, probosanskim igračima i zapadnim mutivodama. One iste koje je pendrečio, vrijeđao i medijski linčovao. I sad ih, nakon što je njemu presuđeno, zove pod kišobran jedinstva.
Ne, ljudi. Nije ovo poziv na saradnju. Ovo je vapaj za padobranom za spas.
Politička smrt traži društvo u grobu
Dodik, sav u panici, traži da opozicija zajedno s njim skoči u ambis. Jer ako sam padne, pad je konačan. Ali ako padne s PDP-om, SDS-om, možda i s još kojom “izdajničkom” frakcijom – onda to više nije njegov lični pad, nego “napad na srpski narod”, “progon srpskih političara”, “udar na entitet”, “Zapad udara na sve nas”… Znate već tu pjesmu. Ona se ponavlja svaki put kad Dodik zabije glavu u đubar, pa onda traži da se svi kolektivno usmrde.
Ovo nije prvi put. Ali ako opozicija sada nasjedne – bit će zadnji.
Dobra prilika da opozicija konačno postane opozicija
Evo im šanse. PDP-u, SDS-u, Jeleni Trivić, svima koji su jednom nogom izlazili iz Dodikovog režima, a drugom ostajali u njegovom sistemu. Evo im šanse da mu konačno okrenu leđa. Da kažu: “Ne, nećemo biti dio tvog pada.”
Jer svaki pokušaj “nacionalnog jedinstva” pod Dodikovim kišobranom je zapravo pokušaj spašavanja njega – ne entiteta Republika Srpska, ne naroda, ne demokratije. Samo i isključivo njega.
Kome još nije jasno? Ova tzv. “vlada nacionalnog jedinstva” je zamišljena kao politička reanimacija mrtvaca. A svi koji mu priđu biće tek grobari sopstvene budućnosti.
“Svi, ali ne Vukanović!”
Da bude i tragikomično, poziv ide svima – osim Nebojši Vukanoviću. Znači, on je toliko “neprihvatljiv”, jer ima tu iritantnu naviku da misli svojom glavom i da ne ljubi skute ni Vučiću ni Porfiriju ni Dodiku. Pa eto, svi su dobrodošli da budu Dodikov ukrasni padobran – ali ne Vukan.
Jer Vukan, sa svim svojim manama i prenaglašenostima, ipak ima jednu prednost – nije slugan. A to se ne prašta.
“Ili sa mnom, ili protiv naroda”
Zvuči poznato? Tako vam govori svaki autoritarac kad se uhvati za dno. Tako vam govori svaki diktator kad mu se presudi. Dodik više nema instrumente moći – pa koristi posljednji: mit o jedinstvu.