data-nosnippet>
“I šta kažeš sad? ‘Još jedno sra**e iz Sarajeva’? Posljednje, veliš? Znaš šta, Milorade – to ‘posljednje’ s tvoje strane već smo čuli hiljadu puta. Posljednji put kad si prijetio otcjepljenjem. Posljednji put kad si vrijeđao majke Srebrenice. Posljedni put kad si psovao genocid. Posljednji put kad si klečao pred Vučićem kao lojalni pion. Posljednji put kad si prijetio Amerikancima, pa išao moliti za ukidanje sankcija. Posljednji put kad si od Ustava pravio toalet papir. I doista, možda jeste posljednji put – ali za tebe.”
Ode ti.
I to ne onako kako si to zamislio – ne u zlatnoj kočiji, s pjesmom, fanfarama i uz plotune batinaša, crkvenih popova, režimskih medija i lojalne “rulje”. Nego u tišini, hladno, administrativno – kad sud sudi i presudi. Kao kad država, ta ista koju si prezirao, radi ono što mora.
Jer – nije ovo samo kraj mandata.
Ovo je kraj jedne ere. Kraj tvoje ere, Milorade.
Centralna izborna komisija BiH oduzela ti je ono što si ti sam odavno pogazio – svoj legitimitet. Više nisi predsjednik. Više nisi ono čime si se hranio kao politički vampir – nisi simbol moći, straha i sile.
Više nema parade. Nema više “predsjedniče”. Nema više državnog pečata u rukama osuđenika, pratnje i svite. A bez toga će te prvi zamrziti oni oko tebe i ti to znaš!
I šta kažeš sad? “Još jedno sra**e iz Sarajeva”? Posljednje, veliš?
Znaš šta, Milorade – to “posljednje” s tvoje strane već smo čuli hiljadu puta. Posljednji put kad si prijetio otcjepljenjem. Posljednji put kad si vrijeđao majke Srebrenice. Posljedni put kad si psovao genocid. Posljednji put kad si klečao pred Vučićem kao lojalni pion. Posljednji put kad si prijetio Amerikancima, pa išao moliti za ukidanje sankcija. Posljednji put kad si od Ustava pravio toalet papir. I posljednji put kad si vlastitu entitetsku funkciju pretvorio u crnu rupu pravne države.
I doista, možda jeste posljednji put – ali za tebe.
Jer, kad ostaneš bez funkcije, Milorade, ostaješ i bez štita i zaštite.
Bez Dodika predsjednika ostaje samo Dodik optuženik.
Bez Dodika s imunitetom ostaje samo Dodik s presudom.
Bez Dodika sa zastavom ostaje samo Dodik s novim optužnicama na vidiku.
A narod? Narod će, Milorade, živjeti. Preživio je i gore od tebe, vjerovao to ti ili ne. Preživio je ratove, preživio je Karadžića i Mladića, preživjet će i tebe. A ti? Ti nećeš politički preživjeti sam sebe. Jer sve što si bio, bio si samo dok si imao vlast. A vlast ti je CIK – ta državna institucija, ta “Sarajevska kaljuža” iz tvojih snova – oduzela. Jednoglasno.
I ne, ne ideš kao mučenik. Ideš kao politički hohštapler, osuđenik, manipulator, prevarant. Ideš kao čovjek koji je 20 godina bjesomučno lagao vlastiti narod, krčmio entitet, trgovao s ratnim zločincima, izmišljao neprijatelje, udarao u srce države, a sve da bi sakrio sopstvenu golotinju pred zakonom.
Jer kad skineš sve slojeve – ostaje samo Milorad Dodik, prestrašeni čovjek s krivičnom presudom.
Koji je od entiteta pokušao napraviti nešto više, a pretvorio ga u najsiromašnije mjesto u Evropi.
Koji je od funkcije napravio svoju prćiju i sprdnju.
Koji je od naroda napravio siromašne taoce sopstvenog straha I malograđanskih fobija.