data-nosnippet>
Administracije u važnim evropskim državama imaju različite stavove o tome kako rješavati političku krizu u Bosni i Hercegovini, dok se unutrašnje rasprave o ustrojstvu zemlje, Izbornom zakonu i položaju konstitutivnih naroda nastavljaju.
Lider HDZ-a BiH Dragan Čović već duže vrijeme ne istupa javno, ali njegove političke poruke prenose saradnici i istomišljenici. Tako je hrvatski europarlamentarac Tomislav Sokol (HDZ Hrvatske/EPP) nedavno gostovao na RTV Herceg-Bosne, gdje je govorio o političkim odnosima u BiH, koristeći terminologiju koja je izazvala brojne reakcije.
Ali, glavni problem i dalje ostaje, a to je muslimanska politika. Dakle, muslimanska politika koja je za Evropu deklaratorno, načelno, ali kad treba stvari konkretno realizirati, vidimo da su im svi drugi prioriteti na prvom mjestu. I vidimo da nisu spremni postići nikakav kompromis, nikakav sporazum vezano uz ono što je Hrvatima najvažnije, to je Izborni zakon, podijelio je svoja zapažanja Sokol.
Naglasio je i da promjene Izbornog zakona mogu doći i drugim putem.
S muslimanske strane ne vidim spremnost na dogovor, ali stvari se mogu postići mimo njihovog pristanka ako do toga dođe, istakao je Sokol.
Govoreći o međunarodnom kontekstu, dodao je da unitarna politika, kako tvrdi, više nema podršku Zapada.
• I sigurno je to ono što znači da će, ako muslimani ne budu spremni na kompromis u neko dogledno vrijeme, ako se ne urazume, na kraju dobiti rješenje koje će iz njihove perspektive biti puno gore. Dakle, drugim riječima, ako neće biti spremni na dogovor oko Izbornog zakona – a vjerojatno neće biti – jedno jutro će se probuditi s trećim entitetom, kazao je Sokol.
Profesor dr. Nikola Samardžić s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu smatra da Bosna i Hercegovina, ali i cijela regija bivše Jugoslavije, imaju potrebu za novim ustavnim rješenjem koje bi pomirilo tri ključna principa.
Prvi, da državom upravlja mala i efikasna centralna vlada, u saradnji sa institucijama EU. Drugi, da se poštuju potrebe Srba i Hrvata za etničkim posebnostima, ali tako da entitetska rešenja budu vezana za proces EU i regionalne integracije. Treći, da se integracijom u EU, prvo ulaskom u Schengen, unapred obesmisle svi dalji zahtevi za promenom granica, kako granica više neće biti, kaže prof. dr. Samardžić.
Dodaje da bi takvo rješenje moglo relaksirati međunacionalne odnose i istovremeno omogućiti institucionalne reforme koje bi državu učinile funkcionalnijom i efikasnijom.
Sarajevo bi moralo da s Hrvatskom, koja ima ulogu neighbouring state u procesu evropske integracije, uspostavi novo partnerstvo koje bi podrazumevalo uzajamne kompromise, a koji bi vodili odgovorima na postavljena tri principa, efikasne centralne vlade, regionalne integracije, ili prožimanja i ukidanja granica. Ukratko, i ne želeći nikog da povredim, treći entitet za Schengen i EU, uz čvrste garancije i brzu provedbu, poručuje naš sagovornik.
Politička analitičarka dr. Marika Djolai smatra da BiH trenutno nije prioritet Zapada i Evropske unije zbog globalnih sigurnosnih izazova.
Svi su jako zabrinuti za evropsku sigurnost i to je prioritet, kaže dr. Djolai.
Ističe i da mnogi stručnjaci smatraju da je jedan od osnovnih preduslova za napredak BiH na evropskom putu prestanak miješanja Hrvatske i Srbije u unutrašnju politiku zemlje. Osvrnula se i na izjave Tomislava Sokola.
Rečnik gospodina Sokola je apsolutno neprimeren i eho je destruktivne retorike iz 90-ih, gde poziva muslimane (?) da se urazume. Bez obzira na to što je pravnik i trebao bi dobro poznavati legalitet procesa pridruživanja, njegove su izjave vrlo političke, upozorava dr. Djolai.
Politički analitičar iz Hrvatske Davor Gjenero smatra da izjave političara ne bi smjele ostavljati prostor za višeznačna tumačenja.
Samo spominjanje trećeg entiteta otvorilo je mogućnost različitih interpretacija onoga što je rekao Sokol. Izjava se u Sarajevu interpretira na način koji mi se čini posve pogrešnim. Naime, Sokol ne govori o trećem entitetu u futuru, nego u kondicionalu. Čini mi se da bi bilo bolje da u raspravu nije uvodio termin trećeg entiteta, jer je to pitanje koje je riješeno jednom za svagda Vašingtonskim sporazumom iz proljeća 1994, ističe Gjenero.
Gjenero smatra da disfunkcionalnost BiH nije posljedica visoke decentralizacije Federacije, već problema koje proizvodi centralizovani entitet nastao, kako kaže, etničkim inženjeringom. Kao ključni trenutak narušavanja povjerenja između Bošnjaka i Hrvata navodi izbore iz 2006. godine, kada je Željko Komšić prvi put izabran u Predsjedništvo BiH.
Politička elita Hrvata u BiH uvjerena je da je nužno regulirati izborna pravila, tako da ona unaprijed osiguraju da svaka zajednica u BiH mora moći samostalno birati svog predstavnika, kaže Gjenero.
Dodaje da, iako Sokol ne zagovara direktno treći entitet, njegovo spominjanje kao prijetnje unosi dodatnu konfuziju u politički prostor.
Malo je europskih država koje su se studiozno bavile problemima organizacije BiH kao države, a vidljivo je i to da različite administracije u važnim i ozbiljnim članicama imaju bitno različita mišljenja o tome kako rješavati bh. krizu, zaključuje Gjenero.