Ćamil Duraković, potpredsjednik bh. entiteta Republika Srpska, reagirao je na tekst američkog konzervativnog analitičara Maxa Primorca, objavljen 10. februara u Washington Timesu, u kojem se Bosna i Hercegovina opisuje kao navodna „islamistička država na granici NATO-a“.
Duraković upozorava da je riječ o političkom narativu, a ne ozbiljnoj analizi, ističući da ovakvi tekstovi nastaju unutar ideoloških okvira koji Balkan predstavljaju kao prostor potencijalne prijetnje Zapadu.
„Teza da Bosna i Hercegovina postaje islamistička država nije ozbiljna analiza, već pokušaj redefinisanja karaktera jedne evropske države kroz prizmu globalnog straha od političkog islama“, poručuje Duraković.
„Bosna i Hercegovina je sekularna država“
Duraković podsjeća da je Bosna i Hercegovina ustavno sekularna država, bez šerijatskog zakonodavstva i bez vjerskih institucija ugrađenih u politički sistem.
„Postoji složen i često disfunkcionalan sistem zasnovan na etničkom balansu tri konstitutivna naroda, ali taj sistem nije teokratski“, navodi.
Posebno problematičnim smatra narativ u kojem se Sarajevo i Bošnjaci prikazuju kao zajednica koja klizi u radikalizam, što, kako kaže, predstavlja zamjenu teza.
Religija nije ekstremizam
Prvu zamjenu teza Duraković vidi u poistovjećivanju religijske vidljivosti s „političkim islamom“.
„Nošenje marame ili izgradnja džamija proglašava se islamizacijom, dok se istovremeno jačanje pravoslavnog i katoličkog identiteta u regiji ne posmatra kao prijetnja“, ističe.
Ratne posljedice i demografske promjene
Drugi argument odnosi se na demografske promjene koje se, prema njegovim riječima, u tekstovima poput Primorčevog prikazuju kao „progon kršćana“, bez šireg konteksta ratnih razaranja i etničkog čišćenja.
Podsjeća da je Sarajevo četiri godine bilo pod opsadom, dok su Bošnjaci sistematski protjerivani iz brojnih gradova širom zemlje, uključujući Srebrenicu, gdje je presuđen genocid.
Duraković naglašava da Sarajevo danas nije prostor etničkih incidenata, već grad otvorenosti, navodeći kao primjer održavanje Povorki ponosa bez nasilja.
„Iran iz prošlosti nije dokaz današnje politike“
Trećom zamjenom teza smatra korištenje historijskih kontakata s Iranom iz ratnog perioda kao argumenta za savremene optužbe o islamističkoj orijentaciji.
„To ignoriše tri decenije institucionalne saradnje sa Zapadom, učešće BiH u NATO programima i opredijeljenost za euroatlantske integracije“, navodi.
Ključni problem je institucionalna blokada
Duraković poručuje da su stvarni problemi Bosne i Hercegovine institucionalne, a ne religijske prirode.
„Sistem etničkih veta omogućava trajne blokade. Zahtjevi za funkcionalnijom državom često se predstavljaju kao hegemonija, čime se delegitimizira cijeli jedan narod“, upozorava.
Dodaje da narativi o „islamističkoj prijetnji“ skreću pažnju sa suštinskih izazova – secesionističke retorike, političkih blokada, masovnog iseljavanja i ekonomske stagnacije.
„Bosna nije prijetnja, nego test za Zapad“
Na kraju, Duraković ističe da Bosna i Hercegovina nije islamistički projekt, već postkonfliktno društvo koje nastoji graditi demokratsku i evropsku budućnost.
„Bosna i Hercegovina nije prijetnja. Ona je test sposobnosti Zapadnog svijeta da razumije vlastitu periferiju bez pojednostavljivanja i dvostrukih mjerila“, zaključuje Duraković.
data-nosnippet>