data-nosnippet>
U ljeto 2020. mr. Aldin Boškailo, doc. Denis Mušić i Vedad Spiljak, odnosno studenti i profesori Fakulteta informacijskih tehnologija u Mostaru, razvili su mobilnu aplikaciju o džamijama na području Mostarskog muftijstva – dakle, od Livna i Duvna do Trebinja, i od neumskih Rabrana na jugu, pa do Prozora na sjever.
Kako će pojasniti autor značajnog projekta – evidentirano je 278 vjerskih objekata, od čega 202 džamije. Izvršeno je geokodiranje svih objekata, tako da postoje i putokazi prema džamijama na području Muftijstva na jugu naše zemlje.
“Desant” na Široki
“Aplikacija će pomoći i turističkim zajednicama, sadrži podatke o kulturno-historijskim spomenicima”, vjerovao je mladi ekspert Boškailo.
Iste godine, kako je primijetio portal Detektor, “bivši selefijski daija” i nekadašnji glavni imam Islamske zajednice Srbije (pod kontrolom Beograda), Sanin Musa, osnovao je politički “znakovita” imena – pokret “Vjera. Narod. Država”. Profesor Fakulteta islamskih nauka prof. dr. Ahmet Alibašić upozoravao je još tada da bi mogli nastati “nesporazumi i opasni eksperimenti”, ali, kako to obično kod nas biva – malo ko je htio da čuje.
5 godina kasnije, “profesoru” Saninu Musi i njegovim sljedbenicima ni aplikacije, a ni putokazi nisu mogli pokazati smjer prema više od 200 džamija i još 80-ak vjerskih objekata (mesdžida i slično) na putu od Konjica prema jugu naše domovine, pa su vjersko nadahnuće doživjeli ni manje ni više nego u blizini spomenika dr. Franji Tuđmanu – usred Širokog Brijega.
“Dolazimo u Široki Brijeg s misijom pod nazivom namazom do pomirenja naroda u Bosni i Hercegovini”, poručuje Musa.
Musa bi da “širi mir” provokativnim “zajedničkim klanjanjem” usred gradića sa 99,6% hrvatskog-katoličkog puka i šest Bošnjaka (prema popisu iz 2013.), na čijim rubovima je, kako bilježi dobri Hivzija Hasandedić, posljednja džamija postojala negdje u 17. stoljeću, ali se svakako pouzdano zna da je prestala služiti svojoj svrsi otprilike početkom 19. stoljeća, jer se muslimanski puk otuda odselio ili, kako bilježe strani putopisci, pomro od kuge.
Otkud onda to da “Musa dere jarca” na društvenim mrežama i najavljuje “desant” na Široki u četvrtak, 14. augusta (zašto ne na lijepi petak?), koji se, naravno, nikada neće desiti? Tobože je to reakcija na događaj od prije nekoliko dana kada je neka žena, navodno Arapkinja, turistkinja, obavljala namaz na zelenoj površini, pa je zbog neznanja upozorena da nađe primjerenije mjesto – možda jednu od povratničkih džamija u obližnjem Ljubuškom.
Kako to da Muse nije bilo u Hercegovini kada se ranih 2000-ih bošnjačka sirotinja vraćala u porušene domove, kada su njihove kuće nerijetko bivale minirane, kada su pod vodstvom muftije hadži Seida ef. Smajkića i džematlija teškom mukom obnavljane desetine hercegovačkih džamija?
Zašto mu je onda baš sada važno gdje se i kako klanja u ovom dijelu naše zemlje?!
A možda je “profesora” Musu i njegovih najavljenih “1.000 muslimana” u svoj Ljuti Dolac pozvao kolega, profesor Dragan Čović?! Čak i ako nije, red bi bio da ovog čovjeka počasti. U danima iskušenja sa saveznikom Miloradom Dodikom, koji sve teže stoji i u stranci i među srpskim pukom – “profesor” Musa je “dar s neba”. Štaviše, kada šef HDZ-a i organizacije Hrvatski sabor u “Večernjem listu” predlaže “trajno održivo rješenje” s “tri federalne jedinice” – Musa je i zlata vrijedan…
Valjda zato RTV Herceg-Bosne “u cijelosti i bez uredničkih intervencija” prenosi “daiju” Musu. Profili poput “Ja Hrvat” i slični plaše puk demonima i sotonama, sve prizivajući i Boga i Oca, a neki drugi vele da je “klanjanje u Širokom izglednije nego što mislite”…, mobilizirajući Hrvate na Antemurale Christianitatis.
“Moj Nedime, šta nam ovo rade”, rekla bi draga Hanka Paldum.
Prekucao je tako “profesor” Musa svojim egzibicionizmom i slučaj “Dodik”, “posušio” i priču o apartheidu u Stocu, i borbu stolačkih Bošnjaka da se makar mrtvi mogu vratiti u svoj zavičaj, i Mevlana centar, muftiju mr. Salem ef. Dedovića i višedecenijsku borbu mostarskih Bošnjaka da se ravnopravno osjećaju u svom gradu i sijaset drugih priča. Jer, eto Muse!
Ne čuje se više ni glas stidljive i jedva moguće opozicije u hrvatskom političkom korpusu, ni medija koji kritiziraju HDZ, šute i bosanski franjevci koje HDZ voli manje od Sanina Muse.
Mubarek dani u “Aluminiju”
Mubarek su ovo dani i za Amira Gross Kabirija, simpatizera Benjamina Netanyahua, Čovića i Dodika, koji, evo, od početka svog dolaska u Mostar (i to iz Rusije), iste one 2020. godine, traži Bošnjake “koji liče na Hamas”. Bosanske muslimane koji trebaju svim međunarodnim skepticima prema Hrvatskoj demokratskoj zajednici i Savezu nezavisnih socijaldemokrata – u rasponu od Washingtona do Brisela – pokazati koliko su bili u krivu. Jer oni, zapravo, “brane Evropu i zapadni svijet” od “zelene opasnosti” i “zelene transferzale”, raznih “musa” i njihove “braće” koja, eto, utjeruju miroljubive katolike i pravoslavce, pa i rijetke Jevreje – u islam.
“Nije li o ovome govorio Dodikov Viktor Orban?”, čuje se ponegdje.
“Nije li Dragan Čović upozoravao da je građanska BiH ‘islamska država’?”, poručuje AfD.
“Nije li Milorad Dodik koliko jučer rekao da Bošnjaci ‘genetski’ mrze Srbe?!”, saopćava nam RT.
Nisu li pokliči bivšeg glavnog imama Islamske zajednice Srbije (pod kontrolom Beograda) na Široki toliko željeni dokaz za veliko-nacionalističke programe izvana i iznutra, koji tvrde “da Bosna nije moguća, da suživot nije moguć, da multikulturalnost nije moguća, da dijalog nije moguć, da je mir samo stanka između ratova”, te da ovo vrijeme “nije prostor dijaloga nego borbe između istinskih vrijednosti i života te uništenja i smrti”.
Sve ovo, jasno, jeste jedno mišljenje. No, građanin Sanin Musa trebao bi institucijama države Bosne i Hercegovine objasniti zašto i za čije interese raspiruje međuvjersku i međuetničku netrpeljivost. Ko provocira, i to u ime Boga? Zašto sada? Šta su namjere, a šta rezultat njegovih “opasnih eksperimenata”? Kome se, i za čiji račun, Musa klanja? Je li, svjesno ili ne, u službi interesa susjednih država i njihovih satelita u BiH?
Na ova pitanja ne može dati odgovor jedan tekst. To je posao za institucije.
S islamskog stanovišta gledano – jer se ovdje i na islam poziva – slične egzibicije “tuknu” na nešto što se zove fitna. A Kur’an Časni nas poučava da je fitneluk “smutnja i nepovjerenje među ljudima i narodima, vodi u haos, koji ne pogađa samo one koji su ga proizveli, već sve nas” (Muftijsko vijeće, 2007.).
Da, sve nas…. Što bi rekao kolega Dragan Bursać, ko nas je kleo – nije dangubio.