Mnogi srpski studenti ga žele vidjeti na čelu države nakon odlaska Aleksandra Vučića, ali ko je zapravo Nemanja Šarović? I dok neki slave njegovu hrabrost na protestima, drugi ga vide kao opasnog populistu s mračnom političkom prošlošću.
Šarović, bivši političar i nekadašnji poslanik Narodne skupštine Srbije, postao je medijski prepoznatljivo ime zahvaljujući upadima na studentske demonstracije i kritici Vučićeve vlasti. Njegovi nastupi na mitinzima, mikrofon u ruci i kamera uperena u publiku, čine ga “heroem” dijela opoziciono orijentisane javnosti.
Ipak, kritičari ne štede riječi. Smatraju da je Šarović radikalniji od samog Vučića i da njegova populistička taktika može donijeti više problema nego rješenja. Analitičarke iz Udruženja “OsnaŽene” naglašavaju: “Kritika vlasti ne znači automatski etičnost ili profesionalnost. Šarović je isti obrazac, ista agenda, samo s novom publikom.”
Bivši Šešeljev radikal
Pedesetogodišnji Šarović nekada je bio istaknuti član Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja. Njegova biografija obiluje kontroverzama: paljenje zastava NATO-a, SAD-a i EU, homofobne izjave i javna vrijeđanja političkih protivnika. Nije izostajala ni šokantna retorika – nekada je govorio da bi zamjenik trebao ići „na grob Đinđića s glogovim kolcem u rukama“.
Autorice iz Udruženja podsjećaju i na njegovu huškačku retoriku prema Hrvatima i Albancima, kao i na vrijeđanje državnih institucija i povjerenica. Sve to dovodi u pitanje iskrenost njegovih današnjih nastupa, čak i kada se predstavlja kao opozicionar i borac za demokratske vrijednosti.
Studenti ga vole? Možda… ali s oprezom
Dok jedan dio studentske populacije očigledno simpatizira Šarovića i vidi u njemu moguću zamjenu za Vučića, rijetki vjeruju da je njegov medijski angažman zaista zasnovan na ideji pozitivnih promjena. Mnogo češće ga doživljavaju kao provokatora koji reciklira stare, ekstremne obrasce Srpske radikalne stranke.
Zaključak Jutarnjeg lista je jasan: Šarović možda uživa status „narodnog heroja“ među pojedinim studentima, ali njegova prošlost i političke metode pokazuju da nije lider kojem se može bezrezervno vjerovati. Srbija, čini se, još uvijek traga za istinskom alternativom.
data-nosnippet>