Vlada Federacije BiH uputila je u parlamentarnu proceduru dugoočekivani Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti, koji će se pred zastupnicima naći na sjednici 11. i 12. marta. Ova reforma donosi značajne promjene u načinu vođenja evidencije nezaposlenih osoba, s ciljem jasnog razdvajanja onih koji aktivno traže posao od onih koji su na birou radi ostvarivanja socijalnih beneficija.
Novi zakon uvodi jasnu distinkciju između aktivnih i neaktivnih tražilaca posla, čime službe za zapošljavanje više ne bi bile mjesta pasivnog čekanja, već institucije s preciznim mehanizmima kontrole i podrške pri zapošljavanju.
Ključni razlozi za brisanje sa evidencije uključuju situacije u kojima nezaposlena osoba dva puta uzastopno odbije zaposlenje u okviru svog zvanja i radnog iskustva bez opravdanog razloga, kada svojim postupanjem kod poslodavca namjerno izazove odbijanje zaposlenja, kao i u slučajevima rada bez ugovora o radu utvrđenog inspekcijskim nadzorom.
Zakonom se uvode i obaveze za službe za zapošljavanje kako bi se unaprijedila njihova efikasnost. Prema članu 23, službe će morati svakodnevno komunicirati s poslodavcima. Kada poslodavac zatraži posredovanje, služba je dužna u roku od tri dana oglasiti potrebu za radnicima i aktivno započeti proces pronalaska odgovarajućih kandidata.
Potreba za donošenjem ovog zakona proizašla je iz podataka Federalni zavod za zapošljavanje koji pokazuju da se više od 37 posto osoba na evidencijama u Federaciji BiH nalazi duže od osam godina, što ukazuje na dugotrajnu neusklađenost tržišta rada ili moguće zloupotrebe sistema radi ostvarivanja zdravstvenog osiguranja.
Zakon predviđa i finansijsku podršku za osobe koje ostanu bez posla. Propisano je da naknada iznosi 40 posto od prosječne neto plate isplaćene u Federaciji BiH u posljednja tri mjeseca, s ciljem pružanja sigurnosne mreže radnicima u prelaznom periodu između dva zaposlenja.
Ova reforma se posmatra kao važan korak ka uređenju evidencije nezaposlenih u Federaciji BiH. Razdvajanjem aktivnih od neaktivnih korisnika, institucije bi trebale dobiti realniju sliku o tržištu rada i usmjeriti sredstva onima kojima je zaposlenje zaista potrebno. Poslodavci očekuju brži pristup radnoj snazi, dok će građani koji su na evidenciji isključivo radi osiguranja morati aktivnije pristupiti traženju zaposlenja ili pronaći druga rješenja.