Dodik je na sudu suverene i nedjeljive BiH pravosnažno osuđen. Vladar srpskog sveta Aleksandar Vučić o tome ima da kaže sljedeće: “da Srbija ne prihvaća odluku Suda Bosne i Hercegovine kojom je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik pravomoćno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obnašanja političkih dužnosti zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice”.
Vučićeva reakcija je toliko agresorska i besramna da jedini adekvatan civilizovan, diplomatski odgovor na to glasi: “Mrš, smradu”.
Pa čak i to je, uzevši u obzir stepen miješanja u unutrašnje stvari cjelovite i suverene Bosne i Hercegovine na koji se ovom prilikom usudio, preblag pa time i neadekvatan odgovor.
Ja, naravno, znam da ne valja psovati.
No, također znam da postoje ljudi koji razumiju samo psovke i silu: oni koji sve drugo razumiju kao slabost. Takav čovjek je Aleksandar Vučić. Svako zlo koj Bosni taj čovjek može napraviti – napraviće.
Takođe znam da ološ razumije samo jezik ološi.
Stoga: mrš, smradu.
Taj jadnik koji je nosio gajbe piva Šešelju i skakutao između snajpera po Jevrejskom groblju, dok su hrabriji od njega, oni koji su se usudili doista učiniti ono što su i oni i on željeli, dakle ubijali djecu u naručju Sarajki; taj fašista koji je prijetio da će ubiti 100 muslimana za jednog Srbina; taj pred jačim ponizni bijednik koji istovremeno miluje muda i Briselu i Moskvi i Vašingtonu, pa ponekad zaboravi čije mu je jaje pred očima, što ga ne ometa da titranje muda vidi kao briljantnu spoljnopolitičku strategiju, premda u pitanju nije geopolitika nego replika videa sa pornhuba; taj junak koji bi se uneredio u gaće da je nasamo sreo Bošnjaka pod oružjem; taj politički oceubica koji je zabio nož u leđa svakom svom političkom autoritetu, od Šešelja, preko Tome Nikolića do Đukanovića, kojemu je doslovce, kaže mi dobra vila, plakao na telefon i molio da mu pomogne; taj beta mužjak koji vlada Srbijom u kojoj očito, čim je njega zapalo da vlada, alfi nema; beta sa čijim je kukavičlukom usporediva jedino njegova surovost prema slabijima; ta tranja koju upravo pozivam da mi preko BIA-e koja vlada Crnim Gorom učini sve što misli da mi može učiniti; ono ne prihvata presudu suda BiH.
Ono ne prihvata odluku suda suverene države, pritom države koju je pokušao i pokušava rasturiti.
Miješanje Srbije i Hrvatske u unutrašnje stvari BiH u početku je bilo akt diplomatske agresije; sada je to već metastaza agresivnog raka. Umjesto d aje ponizan pred Bosnom koju je pokušao uništiti, on se ponaša kao vrhovni autoritet od čijega stava sve u Sarajevu zavisi.
Veli Vučić, koji je umislio da je na čelu EU ili SAD, a ne bijedne balkanske države koja svojim impotentnim imperijalnim snovima i svojom small dick energijom evo već više od vijeka maltretira sve nas na Balkanu, kako ono poziva sve političke aktere na smirenost i uzdržanost. Da su mogli, snivatelji velike Srbije bi svoju balkansku mini-imperiju već napravili. Nisu i neće, jer gdje god su naišli na žene i djecu bili su brutalnij kao Huni, dok su svuda gdje su naišli na naoružane muškarce bježali brže no što bi to mogao Usein Bolt.
To što Vučić ne priznaje odluke pravosuđa BiH nije manji ni benigniji akt agresije no da je poslao avion da bombarduje Baščaršiju. Kome to nije jasno, nikad mu ništa ne bilo jasno.
Advertisement