Neka se premijer Plenković ne iznenadi ako autoritarna desnica sutra svrgne njegovu vladu i preuzme vlast u Hrvatskoj. Neka se isto tako ne nađu u čudu ni svi drugi u društvu i politici koji — kao i on, Plenković — trube da mediji napuhuju značaj serije „incidenata“ koji se od ljeta već valjaju ulicama, institucijama i ustanovama i da novinari i komentatori od demokratske buhe prave radikaliziranog slona.
Možda Plenković ipak nije toliko slijep da mu pred očima ne sijeva kamo stvari idu; slijep ne bi trebao biti jer je iskusan političar. Ali neće mu pomoći taktika otresanja odgovornosti s ramena s kojom svako malo izađe pred kamere da bi verbalno osudio nasilje, ispade mržnje, crne odore i zakon ulice — a zatim ne učini ništa funkcionalno da se to ludilo zaustavi. Pa sutradan opet sve ispočetka. Izjava za medije. „Nemojmo. Nećemo dopustiti.“ Okret i preko vrata.
A toga što se ne da čitati drukčije nego kao marš desnice na Ustav, ljudska prava i građanski poredak sada je već hrpa — svaki dan nešto novo na istu pjesmu i istu metu. Jučer ujutro je već skinuta izložba „Srpkinja“, još jedna manifestacija u sklopu Dana srpske kulture koji se niz godina u studenome održavaju gotovo neprimijećeni od šire javnosti, a koja odaje počast ženama srpskog roda koje su u Prvom svjetskom ratu ostale čuvati djecu i imanja.
Huligani uvode svoj poredak u gradovima
Da slučajno ne bi bilo drukčije: Bad Blue Boysi iz Vukovara oblijepili su zgradu srpskog Zajedničkog vijeća općina golemim fotografijama znanih četnika i oficira JNA iz doba Domovinskog rata i lansirali priopćenje da ne dopuštaju srpsku „provokaciju“. Otkazane su također i književna večer i kazališna predstava u Zagrebu „zbog političke situacije i sigurnosne procjene ugroženosti sudionika i publike“.
Znači li to da Plenković, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i ravnatelj policije više ne mogu zaštititi građane vlastite zemlje koji bi pogledali predstavu i izložbu? Izgleda da ne mogu. Huligani koji se predstavljaju kao nogometni navijači uvode svoj poredak u gradovima. Skupine njihovih desničarskih istomišljenika koje se skrivaju iza časnog imena branitelja ordiniraju iznad Ustava. Pa što je to onda? Izvanredno stanje? Raspad sistema? Imamo li drugo ime za to?
Premijer se od nacionalističkog divljanja protiv srpske manjine može ograđivati do mile volje, što jedino i čini, ali od toga se nitko u ovoj zemlji neće osjećati dobro ni sigurno, a niti će se kruha najesti. Ni Srbi, ni normalni Hrvati. Može potpredsjednik Vlade Branko Bačić uvjeravati sve da je i HDZ-ov koalicijski partner Domovinski pokret na istoj valnoj dužini kao i premijer i da se zalaže za zakonitost, normalan život i smirivanje strasti, ali Penava i DP posve primjetno voze po svome kolosijeku.
U Areni — Pavelićev pozdrav; u centru — Jure i Boban
Ne može se ne opaziti da ta stranka drži figu u džepu. I da nakon par rečenica koje su dogovorili s Plenkovićem redovito imaju neko „ali“ s kojim se insinuira da hrvatski Srbi rade nešto zaplotnjački protiv Hrvatske i Hrvata. Pita nekidan Penava kako to da ni s jednom nacionalnom manjinom nema problema, nego oni uvijek iskrsavaju samo sa Srbima. Glumeći nevinašce, perfidno sugerira odgovor da su građani srpske nacionalnosti strano tijelo, oko kojeg treba biti oprezan i sumnjičav — jer njima, navodno, „nije dobro“.
U Areni — Pavelićev pozdrav i otpozdrav; a u centru Zagreba Jure i Boban — je li netko kažnjen? Pa je u Benkovcu bulumenti lokalnih galamdžija ljetos smetao mali kulturni festival koji su rastjerali. U Šibeniku se pokušalo isto. Na Miljenka Jergovića bačena je kletva grafitima i stavljena mu je meta na čelo da ga kakav zadojeni lunatik „šibne po glavi“. Književnik i novinar Jurica Pavičić doživio je slične divote. HDZ-ovci su ih, međutim, opominjali da sami moraju pripaziti što rade jer to što rade možda nekome ne odgovara.
Krešendo divljaštva na splitskoj rivi
Zatim imamo normalizaciju povika „Za dom spremni“ usred sabornice — što se nikad prije nije dogodilo. U međuvremenu je Kaptol, koji je o svemu šutio kao zaliven (što ukazuje na odobravanje), diseminirao svoj bijesni i iracionalni biskupski traktat protiv uvođenja zdravstvenog odgoja u škole u Zagrebu.
Povijesni okrugli stol o Jasenovcu s Igorom Vukićem — koji pod krovom Sabora relativizira broj žrtava — pokazao je koliko je problem ozbiljan. Upravo je otkriveno da je Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske zvalo Vukića da budućim diplomatima održi predavanje o Jasenovcu.
Nedavno se navala desnice nastavila s divljačkim splitskim spektaklom s fantomkama protiv neke srpske folklorne manifestacije, gdje je desetine odraslih muškaraca razjurilo djecu, plesače, violinu i starije osobe u publici. Premijer je rekao da to nije u redu. No odmah se ista stvar ponovila prvo u Zagrebu, pa u Rijeci. Crne fantomke, crne odore, prijetnje, zabrane — danas ovdje, sutra ondje — i sve to kao „novi normal“.
U nastavku krešenda bio je skup „Torcide i branitelja“ na rivi u Splitu gdje se tražilo da se obustavi kazneni postupak protiv dijela maskiranih nasilnika koji su upali na srpsku priredbu.
Uspostavljanje pokreta koji može srušiti sve
Eto toliko vrijedi Plenkovićeva riječ da se u Hrvatskoj neće dopustiti „zakon ulice“. Ovo je zakon ulice. I on se polako prima kao nešto prihvatljivo — kao dio demokracije, što bi rekao Božinović. Pa jesu li privedeni samozvani Bad Blue Boysi jer su u svrhu zastrašivanja i odmazde polijepili slike četnika na fasadu srpske institucije u Vukovaru? Ili nisu jer je to „sasvim u redu“?
Plenković mora oko svega ovoga mućnuti glavom jer sve je to dio pokreta koji se uspostavlja, koji može srušiti sve pred sobom — jer je mozga tu malo i koji sigurno ne može biti spontan. S time se ne pregovara, ne podilazi mu se, ne nalaze se opravdanja i ne pada se ulizički na njihove fore. Netko tim snagama iz pozadine dobro dirigira i dojavljuje gdje se klatež treba dići na noge, zaklinjući se u Hrvatsku i Domovinski rat, o kome nema pojma većina tih uspaljenih „domoljuba“ koji na zvižduk navlače fantomke jer su se tada eventualno tek rodili.
Kako bi inače lufteri iz navijačkih skupina znali kad se i gdje održava kakva srpska izložba i priredba? Nisu znali godinama jer ih se nije poticalo, a sad odjednom imaju itinerer. Ja, recimo, u životu nisam čula za Dejana Medakovića (koji je, kako se sada ispostavilo, sudjelovao u pisanju Memoranduma SANU). A Bad Blue Boysi i Torcida su čuli i znali? Ma daj.
Novinari samo gledaju i odgovorno zaključuju
Ultradesnom Domovinskom pokretu koji sjedi u Vladi i potajno plješće ovim ludovanjima, desnim suverenistima na vlasti u Vukovaru, desnim radikalima iz Mosta, raznim Hasanbegovićima i sličnima — a, što je bitno, i nezanemarivom dijelu HDZ-ove desnice koja se pod Plenkovićem osjeća uškopljenom — u interesu je da Plenković padne.
To bi rado pozdravio i dio Crkve, onaj koji nije mogao smisliti papu Franju. Svi će se oni brzo pomiriti ako se ukaže mogućnost da se to stvarno dogodi. Zato se huška na srpsku manjinu i na Hrvate koji ne pristaju, dižu se tenzije, izmišljaju se neprijatelji tamo gdje ih nema, pegla se zločinačko lice ustaštva i nagoni se društvo da se privikava na izvanredno stanje.
To je taj desni projekt koji traži svoju šansu izvaninstitucionalno i nasilno, jer na izborima slabo prolazi. Problem, dakle, nisu izmislili novinari — oni samo gledaju što se događa, zapisuju i odgovorno zaključuju. Dva i dva su četiri. Plenković bi od ta dva i dva htio dobiti barem šest, ali već je u realnoj opasnosti da spadne na nulu.