data-nosnippet>
Kada hrvatski premijer Andrej Plenković 11. jula dođe u Potočare, položi cvijeće, pokloni se sjenima više od 8.000 ubijenih Bošnjaka i održi govor o miru, pomirenju i evropskim vrijednostima — vrijedi se zapitati: govori li iskreno ili praznim riječima pokriva duboko licemjerje svoje regionalne politike.
Mnogi preživjeli genocida i članovi porodica ubijenih izražavaju ogorčenje zbog prazne simbolike koja ne prati stvarne promjene. Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, nedavno je izjavila: „Svake godine dolaze, polože cvijeće i odu. A kad treba da brane Bosnu i prava njenih građana, onda podržavaju one koji bi je podijelili. To nije poštovanje prema mrtvima, nego vrijeđanje živih.“
Plenkovićeva redovna prisutnost na komemoracijama u Srebrenici godinama se koristi kao simbolički gest poštovanja prema žrtvama genocida. Međutim, istovremeno, on na unutrašnjem i vanjskopolitičkom planu čvrsto stoji uz politiku Dragana Čovića i HDZ-a BiH — politiku koja zagovara tzv. “legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda”, koncept koji u svojoj suštini negira političku volju građana, institucionalizira etničku podjelu i oživljava ideološki okvir koji je upravo doveo do rata i genocida. Kada danas Plenković brani Dragana Čovića i njegove zahtjeve za “legitimnim predstavnicima”, on zapravo nastavlja liniju političkog kontinuiteta koja ide od 1993. do danas. S tom razlikom što se zločini više ne dešavaju oružjem, već pravnim sistemom i diplomatskim pritiskom.
Etnička logika genocida u novom ruhu U Srebrenici je u julu 1995. godine izvršen genocid pod rukovodstvom političke i vojne vrhuške Republike Srpske, s ciljem trajnog uklanjanja Bošnjaka iz istočne Bosne. Genocid je bio krajnja manifestacija politike etničkog inženjeringa, koja je počivala na ideji da narodi trebaju živjeti u odvojenim etničkim prostorima i imati „svoje“ lidere koji govore „u njihovo ime“. Ta ista logika danas živi u konceptu „legitimnog predstavljanja“ koji zagovaraju Dragan Čović i Mario Kordić, a kojem Plenković daje neskrivenu podršku. U praksi, “legitimno predstavljanje” znači da Bošnjaci u FBiH ne bi smjeli glasati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ako taj kandidat ne dolazi iz etnički homogenih područja i nije eksponent HDZ-a BiH. Time se građanski suverenitet obesmišljava, a BiH se cementira kao duboko etnički podijeljena država. Ovakav model političkog uređenja, koji Plenković zdušno brani i lobira za njega i u Bruxellesu i u Washingtonu, u direktnoj je koliziji sa građanskim, multietničkim i antifašističkim vrijednostima – onima koje žrtve Srebrenice simbolizuju.
Prst u oko žrtvama Stoga Plenkovićeva posjeta Srebrenici ne može biti protumačena drugačije nego kao ciničan politički performans. Jer kako drugačije objasniti činjenicu da isti čovjek koji se poklanja žrtvama genocida u Potočarima, istovremeno podržava politiku koja vodi ka de facto podjeli zemlje na etničke kantone i entitete? Još ironičnije je to što Plenković, kao evropski orijentisani političar, podržava političku doktrinu koja je u suprotnosti sa presudama Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Šlaku) koje jasno ukazuju da je sadašnji etnički ustroj BiH diskriminatoran i neodrživ. Uloga Plenkovića i Hrvatske u osporavanju presude “ Kovačević” je neosporna te ukazuje na svu licemjernost kojom se osporava građanski karakter Bosne i Hercegovine i njena unutrašnja suverenost! Ako žrtve genocida išta traže od političkih lidera, to nije simbolično prisustvo u julu, već kontinuirana borba protiv upravo onih politika koje su do genocida dovele.
Politički kontinuiteti: od HVO-a do „legitimnog predstavnika“ Ne smije se zaboraviti da je dio politike koju danas vodi HDZ BiH — a Hrvatska podržava — direktni nasljednik ratne politike tzv. Herceg-Bosne, čiji su zvaničnici osuđeni u Haagu za zločine protiv čovječnosti. General Slobodan Praljak, kojeg je Plenković branio u Saboru nakon njegovog samoubistva, bio je osuđeni ratni zločinac. Kada takvi ljudi postaju “heroji” državnog narativa, a njihovi politički nasljednici partneri u regionalnoj stabilnosti, onda svaka riječ izgovorena u Srebrenici postaje prazna, a suze u Potočarima licemjerne.
Premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković iznenada je sinoć posjetio Thompsona tokom generalne probe, a s njim su bili i ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović te ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. Plenković je na Hipodrom stigao sa svojom djecom, koje su, prema pisanju hrvatskih medija, bile oduševljene susretom s omiljenim pjevačem.
Marko Perković Thompson i dalje ostaje duboko polarizujuća figura u hrvatskoj javnosti. Dok jedni u njemu vide glas borbe za „domovinu i vjeru“, drugi ga doživljavaju kao propagatora ksenofobije, historijskog revizionizma i mržnje prema Srbima, Bošnjacima, antifašistima i drugima. Njegovi koncerti su zabranjivani u više evropskih zemalja, uključujući Njemačku, Švicarsku i Nizozemsku, upravo zbog sumnje u širenje ekstremističkih poruka. Subotnji koncert bi mogao biti masovni kulturno-politički događaj, ali i lakmus-papir za stanje društvenog dijaloga u Hrvatskoj.
Ako Andrej Plenković zaista želi iskazati poštovanje prema žrtvama genocida, onda mora prestati podržavati politiku etničkog inženjeringa i „legitimnog predstavljanja“. Mora priznati da istinski mir i pomirenje u BiH ne mogu postojati bez pune jednakopravnosti svih građana, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Sve drugo nije ništa drugo nego novi oblik istog starog nasilja — samo s kravatom, umjesto puške.
Ako Plenković iskreno poštuje žrtve genocida, onda njegov govor u Potočarima mora sadržavati jasnu poruku: da Hrvatska više neće podržavati politike koje dijele građane po etničkim linijama; da će stati uz građanske presude ESLJP-a, a ne uz interese HDZ-a BiH; da neće promovirati modele koji vode ka trećem entitetu, već one koji osiguravaju jednaka prava svim građanima BiH, bez obzira na vjeru, naciju ili adresu. U suprotnom, Plenkovićeva prisutnost u Srebrenici nije znak poštovanja, nego ponovna izdaja i poniženje svih nevinih žrtava rata nastradalih upravo zbog politike etnonacionalnih podijela 90- ih! Takvima ne treba dozvoliti da svojim prisustvom oskrnave dolinu tišine!