data-nosnippet>
Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović započeo je svoj mandat simboličnom posjetom Brisel, nastojeći poslati snažnu političku poruku o opredijeljenosti države ka članstvu u NATO. Ipak, tok posjete pokazao je da put Bosne i Hercegovine ka ovom vojno-političkom savezu ostaje složen i opterećen unutrašnjim nesuglasicama.
Izostanak susreta s Rutteom
Prema dostupnim informacijama, Bećirović je nastojao osigurati sastanak s generalnim sekretarom NATO-a Mark Rutte, ali do tog susreta nije došlo. Umjesto toga, razgovore je vodio sa zamjenicom generalnog sekretara Radmila Šekerinska.
Nakon sastanka, Šekerinska je kratko poručila da je riječ o „dobroj razmjeni mišljenja“, bez dodatnih konkretnih poruka koje bi ukazivale na značajniji iskorak u procesu pristupanja.
Poruke iz Sarajeva: spremnost za članstvo
Tokom razgovora, Bećirović je predstavio aktivnosti koje je Bosna i Hercegovina već poduzela na putu ka NATO-u, među kojima su:
• usvajanje reformskih programa
• učešće Oružane snage BiH u međunarodnim misijama
• povećanje budžetskih izdvajanja za sektor odbrane
• modernizacija vojne opreme
Istakao je da su, prema njegovoj ocjeni, ispunjeni ključni tehnički uvjeti za napredak, te je predložio izradu konkretne mape puta za daljnju integraciju i interoperabilnost s NATO strukturama. Također je iznio ideju da BiH dobije poziv za članstvo najkasnije do 2030. godine.
Jasna poruka iz NATO-a
Odgovor Radmile Šekerinske bio je jasan i fokusiran na unutrašnje političke odnose. Naglasila je da napredak ka članstvu prije svega zavisi od same države kandidatkinje, te da je neophodno postići unutrašnji politički konsenzus i formalno podnijeti zahtjev za pristupanje.
Drugim riječima, bez jedinstvenog stava unutar institucija BiH, proces ne može ući u narednu fazu, bez obzira na tehnički napredak ili podršku međunarodnih partnera.
Ključni izazov: političke podjele u zemlji
Jedna od najvećih prepreka ostaje stav vlasti u Republika Srpska, gdje politički predstavnici već duže vrijeme zagovaraju vojnu neutralnost i protive se članstvu u NATO. Takav pristup onemogućava postizanje potrebnog konsenzusa na državnom nivou.
Bez saglasnosti svih ključnih političkih aktera, proces pristupanja ne može napredovati iz tehničke u političku fazu, što je osnovni uvjet za dobijanje formalnog poziva za članstvo.
Perspektive i realnost
Iako međunarodni partneri, uključujući Sjedinjene Američke Države, i dalje podržavaju politiku proširenja NATO-a, stvarni tempo napretka BiH ovisit će prije svega o unutrašnjem političkom dogovoru. Trenutno, takav dogovor nije na vidiku.
Zbog toga analitičari procjenjuju da su ambicije o skorom dobijanju pozivnog pisma, uključujući rokove poput 2030. godine, više politička želja nego realno ostvariv cilj u postojećim okolnostima.
Posjeta Briselu tako je, uprkos simbolici i jasnim porukama, pokazala da ključ rješenja za euroatlantske integracije BiH i dalje leži unutar same države.