Šef Delegacije Evropske unije (EU) i specijalni predstavnik EU u Bosni i Hercegovini Luigi Soreca napisao je kolumnu u kojoj se osvrće na dvije godine od odluke o otvaranju pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom.
Prenosimo je u cijelosti:
Prije dvije godine, dana 21. marta 2024. godine, Evropsko vijeće dalo je zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom. U danu ispunjenom optimizmom, znamenitosti širom zemlje bile su osvijetljene bojama zastave Evropske unije, uz nadu o novom početku.
Pristupni pregovori, kao strukturisani proces između Bosne i Hercegovine i EU, i dalje predstavljaju važnu priliku za dugoročna i sveobuhvatna rješenja izazova koji već dugi niz godina utiču na razvoj zemlje. Pregovori su efikasan okvir za jačanje funkcionisanja demokratskih institucija države, osiguravanje vladavine prava i unapređenje životnog standarda, kao što je to bio slučaj u drugim zemljama na putu ka članstvu.
Dvije godine kasnije, umjesto očekivanog ubrzanja procesa i boljeg korištenja potencijala Bosne i Hercegovine, vidljivo je da napredak nije u potpunosti ostvaren.
Stav Evropske unije je jasan – želimo Bosnu i Hercegovinu u Evropskoj uniji. Međutim, ne možemo željeti članstvo ove zemlje više nego što to žele domaće vlasti. Isto tako, moramo jasno naglasiti da propuštene prilike imaju svoju cijenu.
Rizici nečinjenja za Bosnu i Hercegovinu više nisu samo teorijski: sporije evropske integracije, odgađanje reformi, propuštene šanse za ekonomski i politički napredak te zaostajanje za susjedima. I dalje se propuštaju rokovi povezani s Reformskom agendom Plana rasta. Sada postoji vrlo realan rizik da ćemo, nažalost, svjedočiti umanjenju sredstava izdvojenih za Bosnu i Hercegovinu u iznosu do 976,6 miliona eura prijeko potrebnih investicija u okviru Plana rasta. Taj novac bi mogao imati značajan utjecaj na život građana. Neiskorištavanje takvih prilika je neobjašnjivo, pa čak i neodgovorno.
U trenutnom, složenom i promjenjivom geopolitičkom okruženju, postoji snažan zamah ka proširenju Evrope u kojoj se nastoje osigurati mir, stabilnost i razvoj. Neke zemlje kandidati, u regionu i šire, iskoristile su ovaj kontekst za značajne iskorake na svom evropskom putu, dok druge, poput Island, razmatraju ponovno pokretanje pristupnih pregovora. Nažalost, isti nivo političke volje i ambicije nije u potpunosti vidljiv u Bosni i Hercegovini.
Koristi napretka na evropskom putu su konkretne i značajne. Zemlje članice ili one koje su trenutno napredovale na putu ka članstvu nisu posmatrale izgradnju funkcionalnih institucija, jačanje vladavine prava i borbu protiv korupcije kao „zahtjeve iz Brisela”, već kao temelje države koja funkcioniše u interesu vlastitih građana. Bez toga, ekonomski rast ostaje ograničen, povjerenje javnosti slabi, a mladi ljudi nastavljaju odlaziti. Plan rasta za Zapadni Balkan, čiji je ključni dio Reformska agenda, predstavlja značajnu priliku za ekonomsku integraciju s Evropskom unijom, na primjer kroz pridruživanje Jedinstvenom području plaćanja u eurima (SEPA), čime bi se smanjili troškovi prekograničnih transfera. Sveobuhvatne reforme mogu unaprijediti poslovno okruženje i privući investicije. Građani Bosne i Hercegovine zaslužuju iste standarde i prilike kao građani širom Evropske unije.
Smatramo da je sada pravo vrijeme za političku volju i djelovanje vlasti. Izborna godina ne bi smjela biti razlog za odgađanje aktivnosti. Istinska posvećenost osiguravanju koristi članstva u EU za građane zahtijeva da reforme povezane s EU budu među ključnim političkim prioritetima.
U protekle dvije godine ostvaren je određeni napredak. Nakon kašnjenja, Reformska agenda je usvojena. Međutim, usvajanje na papiru ne znači i potpunu provedbu u praksi. Ključni koraci i dalje nisu završeni, uključujući ratifikaciju Sporazuma o Instrumentu i Sporazuma o zajmu, koji, uz imenovanje koordinatora za Reformsku agendu, čine pravni osnov za eventualne isplate. Upravo iz tog razloga, čak ni predfinansiranje u okviru Plana rasta u iznosu od 68 miliona eura, na koje Bosna i Hercegovina ostvaruje pravo, još uvijek nije dostupno.
EU ističe svoju punu podršku i pomoć na evropskom putu Bosne i Hercegovine, ali ne može biti zamjena za domaće liderstvo. Politički akteri u zemlji su to i ranije pokazali, uključujući period uoči odluke Evropskog vijeća prije dvije godine, da kada postoji politička volja, mogu postići konsenzus i iznaći rješenja u korist svih. Vrijeme je da se ta politička volja ponovo pronađe.