data-nosnippet>
Grad u sjeni murala: Draško Stanivuković i otvorena podrška ratnom zločincu
Na pitanje novinarke da li će mural Ratku Mladiću biti uklonjen, budući da izaziva strah i uznemirenost povratničkih udruženja, gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković dao je samo jedan odgovor: „Nećemo!“
Taj odgovor nije tek administrativna odluka o jednom zidu. To je politički i moralni čin, kojim prvi čovjek drugog najvećeg grada u Bosni i Hercegovini otvoreno pruža podršku presuđenom ratnom zločincu.
⸻
Od murala do politike veličanja zločina
Ratko Mladić je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), a zatim i pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MICT), pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti, progone i masovna ubistva. Njegovo ime i lik danas ne mogu značiti ništa drugo osim simbola najtežih zločina počinjenih u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Ostaviti mural u čast Mladića znači institucionalizovati kult zločina i poslati jasnu poruku da su presude međunarodnih sudova bezvrijedne. Još gore, time se žrtve i njihove porodice tretiraju kao građani drugog reda – kao ljudi čija bol nije vrijedna poštovanja, čija trauma ne zaslužuje mir i čije dostojanstvo ne zavređuje zaštitu.
⸻
Odgovornost gradonačelnika
Stanivuković nije samo odbio da ukloni mural. Svojom kratkom i prkosnom reakcijom pokazao je da svjesno staje na stranu onih koji slave presuđene zločince. Njegov odgovor ne ostavlja prostor za drugačije tumačenje: dok je on na čelu Banjaluke, grad neće štititi vrijednosti pomirenja, nego će tolerisati – pa i podržavati – veličanje ideologije etničkog čišćenja.
Time je preuzeo direktnu moralnu i političku odgovornost. U društvima koja se temelje na demokratskim vrijednostima, ovakav stav bio bi dovoljan za ostavku. Jer kada gradonačelnik javno podržava murale posvećene ratnim zločincima, on prestaje biti predstavnik svih građana i postaje zaštitnik politike koja je razorila Bosnu i Hercegovinu.
⸻
Pravna dimenzija – test za državu
Ovo nije samo moralno i političko pitanje. Prema izmjenama Krivičnog zakona BiH koje je 2021. godine donio bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca predstavljaju krivično djelo. Javna odbrana murala Ratku Mladiću od strane gradonačelnika Banjaluke otvara pitanje njegove krivične odgovornosti.
Ako pravosudne institucije prešute ovaj čin, poslaće poruku da je zakon mrtvo slovo na papiru i da se primjenjuje selektivno. Ako ne reaguju, potvrdiće da u Bosni i Hercegovini i dalje postoji prostor za nekažnjeno slavljenje genocida.
⸻
Grad u sjeni murala
Banjaluka, nekada poznata po svojoj kulturnoj i multietničkoj raznolikosti, danas živi u sjeni murala. U sjeni odluke da se presuđeni zločinac čuva kao simbol, a da se bol žrtava i strah povratnika ignorišu. To je sramota ne samo za Banjaluku, nego i za sve one koji tvrde da žele graditi mir i budućnost u Bosni i Hercegovini.
Stanivukovićev „Nećemo!“ nije kraj priče. To je početak nove obaveze – za građane, civilno društvo, medije i međunarodnu zajednicu. Obaveze da se jasno kaže: murali ratnim zločincima nemaju mjesta u javnom prostoru, a oni koji ih štite nemaju mjesta u demokratskoj politici.
Ako želimo da Banjaluka ponovo bude grad života, a ne grad u sjeni zločina, onda je krajnje vrijeme da odgovornost snose oni koji svojim riječima i djelima biraju stranu – stranu genocida.
Na potezu je Tužilaštvo BiH, poručuje Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.