data-nosnippet>
Nakon što je v.d. visokog predstavnika Louis J. Crishock prekinuo praksu diplomatskih eufemizama i jasno poručio da negiranje genocida u Srebrenici predstavlja napad na žrtve, a ne slobodu govora, u medijsko-političkom aparatu bh. entiteta Republika Srpska, pod kontrolom Milorada Dodika, zavladala je neuobičajena tišina.
Ipak, iza prividne “iznenadne pristojnosti” krije se strah od zamjeranja američkom diplomati koji djeluje pod okriljem nove administracije u Washingtonu.
Godišnjica genocida u Srebrenici, najtežeg ratnog zločina na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, ove godine donosi neuobičajenu pojavu u bosanskohercegovačkom javnom prostoru. Umjesto dosadašnje agresivne kampanje relativizacije i otvorenog negiranja sudski utvrđenih činjenica na javnim emiterima i društvenim mrežama u Republici Srpskoj, primjetan je gotovo potpuni prekid takve komunikacijske matrice. Razlog za ovu iznenadnu promjenu leži u direktnom nastupu vršioca dužnosti visokog predstavnika u BiH, iskusnog američkog diplomate Louisa J. Crishocka.
Crishock je uoči obilježavanja godišnjice otklonio sve političke špekulacije, podsjetivši javnost i političke aktere na osnovne civilizacijske obaveze.
„Obilježavanje genocida u Srebrenici je dužnost svih aktera iz međunarodne zajednice i Bosne i Hercegovine. To je naša dužnost i bit će mi čast da budem u Srebrenici ovaj vikend u ime Ureda visokog predstavnika“, jasno je poručio Crishock.
Najveći šok za propagandnu mašineriju u Banjoj Luci, kao i prateću mrežu stranačkih botova, predstavljalo je Crishockovo precizno pravno i moralno definisanje revizionizma, čime je direktno odgovorio na dugogodišnje pokušaje režima Milorada Dodika da negiranje genocida predstavi kao demokratsko pravo na mišljenje.
„Negiranje genocida nije samo politički govor, niti je to sloboda govora. To je napad na žrtve i na članove njihovih porodica“, naglasio je v.d. visokog predstavnika.
Na ove riječi nije bilo nikakve reakcije iz Dodikovih medija poput RTRS-a i ATV-a, koji su godinama svoju uređivačku politiku gradili na iscrpljujućim i cikličnim sukobima s prethodnim visokim predstavnikom Christianom Schmidtom.
Zašto Dodik ne smije na Amerikanca?
Izvori “Slobodne Bosne” bliski vrhu vlasti u Banjoj Luci tvrde da ova tišina nije rezultat bilo kakvog moralnog prosvjetljenja ili pijeteta prema srebreničkim žrtvama, nego isključivo političkog straha i pažljivo odmjerene kalkulacije prema Bijeloj kući.
Milorad Dodik i njegov politički krug već duže vrijeme sve svoje karte polažu na dobre odnose s Trumpovom administracijom, nadajući se ukidanju preostalih sankcija i redefinisanju američke politike prema Balkanu. U takvim okolnostima, ulazak u otvoreni medijski i verbalni sukob s visokorangiranim američkim diplomatama poput Crishocka – posebno na pitanju Srebrenice – predstavljao bi političko samoubistvo. Režim je svjestan da bi svaki direktan napad na američkog zvaničnika u ovom trenutku mogao izazvati trenutan pad u nemilost Trumpovog State Departmenta, čime bi propali mjeseci lobiranja i političkih priprema, ali i desetine miliona dolara novca poreskih obveznika kojima je, prema tvrdnjama izvora, Dodik pokušavao osigurati ukidanje sankcija sebi i članovima svoje porodice.
Muk na društvenim mrežama
Dok su prethodnih godina uoči 11. jula režimski profili i koordinirane bot-mreže intenzivno širili alternativne historijske narative, ove godine primjetna je znatno veća uzdržanost. Strategija ignorisanja postala je jedini siguran izlaz. Vlast u Banjoj Luci očigledno se odlučila za taktiku povlačenja, svjesna da iza Crishocka ne stoji samo deklarativna podrška unutar PIC-a, gdje su Turska i Nizozemska čvrsto stale uz Memorijalni centar Srebrenica, nego i institucionalna podrška Sjedinjenih Američkih Država. Za Dodika je ulog prevelik – privremeni gubitak “patriotskih bodova” na domaćoj političkoj sceni daleko je manja cijena od mogućeg sukoba s Washingtonom.
Kada je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira zvanično imenovao američkog diplomatu Louisa J. Crishocka za vršioca dužnosti visokog predstavnika, politička javnost u Bosni i Hercegovini očekivala je uobičajenu salvu oštrih izjava i radikalne retorike Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a. Umjesto toga, izostale su eksplozivne reakcije, hitne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske i prijetnje novim blokadama, a uslijedila je neočekivana tišina.
Nagli zaokret u nastupima Milorada Dodika, koji je od otvorenog osporavanja institucije OHR-a prešao na znatno odmjereniji i birokratski ton, tumači se kao direktna posljedica njegovog straha da ne naruši odnose s administracijom Donalda Trumpa.