data-nosnippet>
“Nastavljamo svoj napredak ka EU”, slavodobitno je u petak na mreži X napisala predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, Borjana Krišto nakon što je ta institucija na čijem je čelu jednoglasno usvojila Nacrt Reformske agende u okviru Plana rasta za Zapadni Balkan.
Sjećate se sigurno, ako vas je ova tema imalo interesovala, nešto slično se dogodilo i početkom jeseni prošle godine i neslavno završilo, jer je BiH Bruxellesu poslala nepotpun dokument koji Evropska komisija nije prihvatila, pa je zbog toga Bosna i Hercegovina ostala jedina zemlja u regionu koja je ostala bez ogromnih bespovratnih grantova EU – ukupno milijardu eura koji su trebali doći u periodu 2024-2027. godina.
NOVA BRUKA?
Nepotpun dokument koji nije odražavao sve preporuke Evropske komisije bio je još jedna bruka bh. vlasti. U međuvremenu, od septembra do kraja juna bh. političari su imali “pametnijeg” posla i na ovaj dokument su svi zaboravili, da bi nas na njega bh. političari podsjetili onda kada smo mu se najmanje nadali, u trenucima kada se, ako samo gledamo državni nivo vlasti, ne zna ni ko pije ni ko plaća, ni ko je s kim u koaliciji, a ko u opoziciji.
Podsjećanja radi, ovaj plan je bio predmet političkih okršaja jer ministri iz RS nisu željeli prihvatiti dvije mjere iz dokumenta kojeg je poslala EU, a koje se odnose na Ustavni sud BiH i ukidanje entitetskog veta u Vijeću za državnu pomoć. Šta se u međuvremenu promijenilo? Jesu li se bh. političari odjednom počeli dogovarati? Da li je to “Trojka” našla zajednički jezik s HDZ-om BiH i SNSD-om, jer s ovim strankama “drži” Vijeće ministara BiH? I sve će ići glatko na nižim nivoima kada krene usaglašavanje? Javnost o tome zapravo ne zna ništa.
Diplomatski odgovor je stigao iz EU – Komesarka za proširenje EU Marta Kos pozdravila je odluku Vijeća ministara o “usvajanju” Reformske agende i “važan korak naprijed”. Ali da li to znači i kraj ove beskrajne sage, pitanje je koje smo postavili Adiju Ćerimagiću, višem analitičaru Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) u Berlinu s kojim smo o ovoj temi razgovarali i kada je prva agenda neslavno završila.
Ćerimagić na pitanje je li to to sada odgovara:
“Iskreno – ne znamo. Dokument koji je usvojen niko u javnosti nije vidio. Ne znamo koje su tačke usaglašene, a koje ostaju otvorene. Prema nekim najavama, tekst ide dalje ka entitetskim i kantonalnim vladama – i govori se da može proći još nevjerovatno dugih 45 dana dok svi ne kažu svoje. Čak nije jasno ni da li, po novom, niži nivoi vlasti mogu blokirati dokument. Dakle, ništa još nije gotovo.
KOME VJEROVATI?
Moguće je da postoji neki dogovor između Evropske komisije i Vijeća ministara, zbog kojeg u Briselu vlada optimizam – ali taj dogovor, ako i postoji, nije javan. Zato su pred nama dvije opcije: vjerovati Briselu da zna više nego što je dostupno javnosti – ili ostati realni i pričekati konačni dogovor na svim nivoima.
BiH bi mogla imati konkretne koristi od učešća u Novom planu rasta – i za privredu i za građane. Ali bez provedbe dogovorenih reformi do kraja 2027. godine, nema ni milijarde eura”, kaže Ćerimagić.
No, njegovom, kao i našem skepticizmu tu nije kraj. Ima još…
“Iskustva iz regije, kao i najave novih antieuropskih zakona u RS, pokazuju da Plan rasta za sada nije ojačao uticaj EU niti promijenio političku dinamiku u BiH i problematičnim tačkama regije. Suprotno svemu što čujemo od EU zvaničnika, na terenu izgleda kako Brisel očekuje previše, a nudi premalo da bi povratio staru slavu i uticaj”, kaže Ćerimagić.
Dakle, nikome nije jasno na temelju čega Krišto temelji svoj optimizam, osim na činjenici da je njen stranački šef Dragan Čoviću na krilima optimizma bez pokrića na vlasti već dugi niz godina. Pa kada on može optimistično najavljivati napredak BiH, što ne bi i ona.