Nezadovoljstvo je posebno izazvalo to što ovog puta niko iz Republike Srpske nije došao u Beograd na konsultacije prije posjete hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je „želim im sve najbolje, blago njima“ kada su ga mediji upitali da prokomentariše odnose rukovodstva Republike Srpske i Hrvatske, odnosno Plenkovićevu posjetu Banjoj Luci.
Taj cinični komentar otkrio je više nego što je Vučić vjerovatno želio. Ne govori on toliko o odnosima Zagreba i Banje Luke, koliko o duboko ukorijenjenom nepovjerenju zvaničnog Beograda prema svima koji se usuđuju voditi politiku mimo Vučićeve kontrole. Vučić je ponovo nervozan zbog izostanka koordinacije između Beograda i Banje Luke, a dodatno nezadovoljstvo izazvalo je to što niko iz RS-a nije došao u Beograd na konsultacije prije Plenkovićeve posjete.
Iako ga Aleksandar Vulin voli nazivati „predsjednikom svih Srba“, Vučić iznova pokazuje da mu ta titula znači isključivo pravo na kontrolu, a ne razumijevanje različitih političkih realnosti u kojima Srbi žive izvan Srbije, piše Nova.rs.
Dodatnu nervozu u Beogradu izazvali su i kontakti rukovodstva RS-a sa administracijom Donalda Trumpa, realizovani nezavisno od zvaničnog Beograda. Ti kontakti imali su konkretne političke posljedice – od povlačenja pojedinih spornih zakona u Banjoj Luci do ukidanja sankcija prema određenim političkim i privrednim akterima u Republici Srpskoj. Umjesto racionalne analize, u Srbiji je uslijedila propagandna kampanja. Aleksandar Vulin je, praktično u Vučićevo ime, javno kritikovao rukovodstvo RS-a, dok su režimski mediji i glasnogovornici, od tabloida do Vojislava Šešelja, danima ponavljali optužbe da je riječ o „izdaji Srbije“. Prema toj logici, izdaja postaje svaki potez koji nije prethodno odobren u kabinetu na Andrićevom vencu.
Najnoviji primjer nervoze došao je u Nišu. Na pitanje o posjeti Plenkovića Banjoj Luci, Vučić je reagovao cinično i uz vidno nezadovoljstvo. Prema medijima iz RS-a, posjeta hrvatskog premijera uslijedila je na poziv potpredsjednika Republike Srpske Davora Pranjića, a Plenković se tokom boravka sastao sa političkim vrhom RS-a, kao i sa gradonačelnikom Banje Luke Draškom Stanivukovićem.
Umjesto diplomatskih izjava o regionalnoj saradnji, Vučić je sarkastično poručio kako mu je „drago“ i kako im „želi sve najbolje“, uz jasan podtekst frustracije zbog gubitka kontrole. Jer Vučiću nije sporno razgovarati sa Hrvatskom. Sporno je razgovarati bez njega.
Tu se ogoljavaju dvostruki aršini. Kada Vučić razgovara sa regionalnim liderima, uključujući hrvatske zvaničnike, njegovi mediji to predstavljaju kao državničku i evropsku politiku. Kada isto učine predstavnici Srba iz regiona, to postaje neposlušnost i izdaja. Vrijedi podsjetiti da je Vučić Kolindu Grabar-Kitarović dočekivao sa buketom cvijeća, da je u Zagrebu vodio srdačne razgovore sa generalom Mladenom Markačem i da su njegove fotografije sa Plenkovićem redovan sadržaj zvaničnih saopštenja. Tada to nije bila izdaja, nego „politika budućnosti“.
Problem nikada nije bio u Hrvatskoj niti u susretima sa njenim zvaničnicima. Problem je u tome što se sve jasnije pokazuje da politika Srba u regionu ne mora uvijek ići preko Beograda, niti čekati signal jednog čovjeka. Upravo to, prema svemu sudeći, najviše nervira Aleksandra Vučića – ne tuđi potezi, već gubitak monopola nad političkom lojalnošću.