Iako se rasprava o budućnosti Ureda visokog predstavnika (OHR) često vodi kao političko nadmetanje, postoji i važan pravni argument – onaj koji proizlazi direktno iz Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sve dok Dejton ostaje temeljni okvir Bosne i Hercegovine, OHR se ne može jednostavno ukinuti. Pažljivo čitanje sporazuma pokazuje da visoki predstavnik nije privremeno rješenje, već dio ustavne arhitekture države, čije bi uklanjanje zahtijevalo nove pregovore o samom Dejtonskom sporazumu, piše za novinsku agenciju Patria dr. Zlatko Hadžidedić.
Pravna arhitektura Aneksa 10
Autoritet visokog predstavnika proizlazi direktno iz Dejtonskog mirovnog sporazuma. Član I Aneksa 10 predviđa imenovanje visokog predstavnika kao mehanizma međunarodnog nadzora, dok član V definiše njegove ovlasti, uključujući konačni autoritet u tumačenju sporazuma o civilnoj implementaciji mira. Time je OHR postao sastavni dio ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, budući da je i Ustav BiH sadržan u Dejtonskom sporazumu (Aneks 4). Pravno gledano, ukidanje visokog predstavnika značilo bi izmjenu međunarodnog ugovora, što nije moguće bez saglasnosti svih potpisnica.
Zašto je zatvaranje OHR-a i dalje daleka perspektiva
Iako postoje zahtjevi za smanjenjem ili ukidanjem Bonskih ovlasti, sama institucija visokog predstavnika ostaje pravno zaštićena dok god je Dejton na snazi. Vijeće sigurnosti UN-a nikada nije usvojilo odluku o ukidanju OHR-a, a najkonkretniji okvir za njegovo zatvaranje ostaje agenda „5+2“ Vijeća za implementaciju mira (PIC).
Uslovi 5+2 za zatvaranje OHR-a
PIC je 2008. godine definisao pet ciljeva i dva uslova koje Bosna i Hercegovina mora ispuniti prije zatvaranja OHR-a.
Pet ciljeva:
1. Rješenje pitanja državne imovine između države i drugih nivoa vlasti.
2. Rješenje pitanja vojne imovine kroz pravno regulisan prenos vlasništva.
3. Provedba konačne odluke za Brčko distrikt.
4. Fiskalna održivost kroz stabilan sistem raspodjele prihoda i funkcionisanje Fiskalnog vijeća.
5. Jačanje vladavine prava kroz provođenje ključnih strategija i zakona.
Dva uslova:
1. Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom.
2. Pozitivna procjena političke situacije u BiH od strane PIC-a i poštivanje Dejtonskog sporazuma.
Zašto je pitanje državne imovine ključno
Pitanje državne imovine nije tehničko, već suštinsko pitanje funkcionisanja države. Prema Dejtonskom ustavu, državna imovina pripada Bosni i Hercegovini, a njena raspodjela može biti riješena samo kroz dogovor države, entiteta i Brčko distrikta.
Jednostrani potezi, poput izgradnje paralelnih infrastrukturnih sistema bez dogovora o vlasništvu nad zemljištem i resursima, ne mogu zamijeniti pravno obavezujući sporazum. Ista logika odnosi se na energetsku infrastrukturu, telekomunikacije, željeznice i vodne resurse. Bez sveobuhvatnog dogovora o državnoj imovini, prvi uslov iz agende 5+2 ostaje neispunjen.
Otvaranje Dejtona znači otvaranje svih pitanja
Svaka formalna izmjena Dejtonskog sporazuma otvorila bi pitanje cjelokupnog ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine, uključujući status entiteta, raspodjelu nadležnosti i funkcionisanje državnih institucija.
Ne postoji mogućnost da se izmijeni samo Aneks 10, a da ostatak Dejtonskog sporazuma ostane netaknut. Zbog toga bi eventualni pregovori o statusu OHR-a istovremeno otvorili raspravu o Republici srpskoj, Federaciji BiH, Ustavnom sudu i drugim ključnim pitanjima ustavnog poretka.
Političke podjele oko OHR-a
Međunarodna i domaća politička scena i dalje je podijeljena kada je riječ o budućnosti OHR-a.
Jedni smatraju da je OHR prevaziđena institucija i traže njegovo zatvaranje, dok drugi upozoravaju da bi prerano ukidanje moglo ugroziti stabilnost zemlje i Dejtonski sporazum. Postoje i prijedlozi da OHR ostane, ali sa ograničenim ovlastima i povratkom na okvir definisan originalnim Aneksom 10.
Put naprijed
Pravno gledano, OHR se ne može jednostrano ukinuti jer je dio Dejtonskog mirovnog sporazuma. Njegov status može biti riješen samo kroz nove međunarodno podržane pregovore svih strana uključenih u Dejtonski proces.
Međutim, takvi pregovori ne bi se odnosili samo na OHR, već bi otvorili pitanje cjelokupnog poslijeratnog ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine. Upravo zbog toga, uprkos političkim zahtjevima i debatama, OHR i dalje ostaje dio političkog i pravnog sistema BiH.