Evropski sud za ljudska prava uputio je Sudu Bosne i Hercegovine pitanja vezano za slučaj bivšeg premijera FBiH Fadila Novalića i direktora FUCZ Fahrudina Solaka, koji izdržavaju zatvorske kazne zbog kriminalne nabavke respiratora za vrijeme pandemije koronavirusa.
Država Bosna i Hercegovina je, putem Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine zaprimila zahtjev Evropskog suda, a on je dostavljen preko Ureda zastupnika agenta Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava. Zahtjevom se traži izašnjenje Suda Bosne i Hercegovine vezano za postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava po aplikacijama osuđenika Solaka i Novalića protiv BiH.
Oni su tužili Bosnu i Hercegovinu jer im je navodno ugroženo pravo na pravičan postupak odnosno da im je uskraćen princip pretpostavke nevinosti. Ranije su njih dvojica uputili žalbu i Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, no njihova apelacija je usvojena samo u ovom dijelu, dok su ostale njihove optužbe odbačene. Ustavni sud BiH je utvrdio da su njih dvojica presuđeni za djelo koje su počinili te nije ulazio u krivicu, već samo utvrdio da im je prekršeno pravo na presumpciju nevinosti. Dakle, o istom će se izjašnjavati i Evropski sud koji je ranije objavio i informaciju o tom slučaju.
Prema zahtjevu koji je Evropski sud sad uputio, Sud BiH se treba do 29. septembra odrediti po slijedećim pitanjima.
Prema zahtjevu Evropski sud za ljudska prava traži izjašnjenje po tri zahtjeva, tzv. “PITANJA STRANAMA”. To su sljedeća pitanja:
1) Da li su aplikanti imali pravično sudenje pri odlučivanju o krivičnim optužbama protiv njih, u skladu sa članom 6. st. 1. i 3. Konvencije?
2) Mogu li se aplikanti dalje smatrati žrtvama povrede principa pretpostavke nevinosti, zagaranitranog članom 6. stav 2. Konvencije, uzimajući u obzir nalaze Ustavnog suda iz njegove odluke od I4. novembra 2024. godine? Ako je to slučaj da li je došlo do povrede ove odredbe Konvencije?
3) Da li je djelo za koje je drugi aplikant (Fadil Novalić) osuđen predstavljalo krivično dịelo prema domaćem zakonu u vrijeme kada je počinjeno, kako je predvideno članom 7. Konvencije?”
Faktički, aduti odbrane Novalića i Solaka su to što su političari govorili da su oni krivi i prije presude. Zatim, žale se na to što Ustavni sud Bosne i Hercegovine nije pobrojao sve političare koji su to izjavljivali, nego samo pojedine. Novalić još uz to tvrdi da ono što je on učinio u vrijeme kada je on to uradio nije predstavljalo krivično djelo.
Također, treba pojasniti, o čemu je Raport ranije pisao, da je činjenica da su mnogi političari prije nego što su Novalić i Solak pravosnažno presuđeni za korupciju govorili o njihovoj krivici, u stvari, najviše pomogli da Ustavni sud BiH uvaži dio Solakove i Novalićeve apelacije da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zbog povrijeđenog principa presumpcije nevinosti.
Ranije smo objasnili i da Evropski sud ne može promijeniti presudu protiv Novalića i ostalih jer i ne odlučuje o njihovoj nevinosti već samo o tome da li im je bilo povrijeđeno pravo na presumpciju nevinosti.
Dakle, čak i ako ESLJP utvrdi da im je bilo prekršeno neko pravo, što ne znači da su nevini, već da, na primjer, nisu imali fer suđenje, ili da su zvaničnici javno prejudicirali ishod postupka i u tom slučaju Sud u Strasbourgu nalaže mjere domaćem pravosuđu da to ispravi.