Sad će referendum, 1452 put u najavi. Kome će biti uvjerljivo ako je jednom, na primjer, bio najavljen o državnom Sudu i Tužilaštvu, pa je na posebnoj sjednici NSRS-a novembra 2017. godine suspendovan?
Publika brojna i ravnodušna. Još jedna predstava. Loša, kao i uvek. Sad je pod naslovom Gotov je.
Šta razlikuje dobru od loše predstave?
Glumci, na prvom mestu. U dobroj predstavi glumci su uverljivi, prisutni, emotivno iskreni, prirodni u govoru i pokretu. Je li vama ovo uverljiva gluma ili niz postupaka koji se ponavljaju do besvesti? Sad će referendum, hiljadučetiristotinepedestdrugi put u najavi. Kome će biti uverljivo ako je jednom, na primer, bio najavljen o državnom Sudu i Tužilaštvu, pa je na posebnoj sednici NSRS-a novembra 2017. godine suspendovan? Bilo i zaključaka, pa između ostalog, i taj da parlament smatra da je “potrebno ovu odluku ponovo vratiti na dnevni red u Narodnoj skupštini i sprovesti je, i to čim bude postignut konsenzus svih značajnih političkih subjekata u Skupštini Republike Srpske i Parlamentu Bosne i Hercegovine, sa sjedištem u RS-u”. A onda marta ove godine Republika Srpska po usvojenim zakonima više ne poštuje Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, odnosno stupila je zabrana delovanja Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine, SIPA i VSTV-a.
Loša gluma do zla boga. Jer, direktor SIPA se vratio na funkciju nakon više meseci izbivanja, Milorad Dodik se pojavio u Tužilaštvu BiH, a i otkupiće onu godinu zatvorske kazne. Glumatalo se na sve strane i razbacivalo velikim rečima, a svi znali epilog.
Onda režija. Jeste delimično imala jasnu viziju. Jer, visoki predstavnik je pre izricanja pravosnažne presude Miloradu Dodiku, a zbog kršenja odluka tog istog, doneo odluku da se SNSD-u ukine finansiranje iz budžeta. Što će reći može da ostane na čelu partije, ali neće se kandidovati i obavljati neku funkciju. Cvrc, Milojka! Da ne kažem Mile. Da mi je da vidim toga ko će kontrolisati ko plaća troškove onog helikoptera koji se ne gasi? Ili aviona.
Dobra predstava ima smislen, koherentan tekst koji podstiče razmišljanje ili budi emocije. Kakvo razmišljanje može da pobudi tekst u kojem je iz aviona, onog što se Mile vozi u njemu, vidljiva trgovina, tekst koji je banalan, predvidljiv i preopterećen frazama?! Sa pola mozga možeš da vidiš šta je pisac namerio i ne treba da čekaš rasplet.
Dobra predstava drži pažnju, a loša predstava je preduga, monotona, sa scenama bez ikakve funkcije, te publika gubi koncentraciju. Traje, braćo i sestre, toliko da mi je pola života u istom prošlo. Publika, odnosno stanovnici ove zemlje su odavno postali apatični gledajući monotono ponavljanje istih fraza.
Jer, dobra predstava komunicira sa publikom, izaziva reakcije – smeh, suze, napetost, razmišljanje, a u ovoj lošoj ostaje hladna i zatvorena, gotovo potpuno ravnodušna.
Dobra predstava ima nešto svoje, originalnu interpretaciju ili emotivnu snagu koja se pamti. Loša predstava deluje mehanički – ne damo državu, ne damo RS, referendum… Bla, bla, truć sa obe strane. Igra se reda radi, bez ikakvog rizika ili poruke.
Loša politička predstava u svakom smislu. Odigrana je po onom scenariju da je preterao, pa se mora nešto, a njemu i njima najmanje bolno da bude, nešto oko čega će se sporiti do besvesti – je li prekršio ustav i koji. A Ustav je očito visoki predstavnik kad zatreba. Obema stranama. Za korupciju ili kriminal nema ništa, imovina ostala, mlatiće i dalje poslušnicima iz stranke dok se ne sruši sve.
Znao je visoki predstavnik da je finansiranje stranke iz budžeta kikiriki ako se sedi na budžetima, javnim i državnim preduzećima i zloupotrebljava Narodna skupština kad mu padne na pamet. Nemoj da mi objašnjavate da je tako naivan bio i nije znao. Da je morao biti presuđen u ovom slučaju, jasno je. Gde ćeš na karijeru Schmidtovu zaboga?! A lepo je pogodovao dilovima oko Viaducta, od više od stotinu miliona, dok si rekao referendum. Mora da su ga fino zamolili.
I kum se namirio. Ako je on uopšte i vlasnik. Stotinu miliona dok si rekao Republika Srpska ili Bosna i Hercegovina. Zajednički poduhvat, samo ne znamo koliko je kome. I niko neće odgovarati za to, naravno, i to je deo režije u ovoj odvratnoj, bljutavoj predstavi.
Treba li da podsećam kako su u vreme nekih drugih visokih predstavnika surovo kažnjavani izabrani, postavljeni i imenovani, samo nisu bili iz SNSD-a?!
Loša politička predstava, a to je ova u svakom pogledu, ne menja svest, ne dira emociju i ne otvara prostor za dijalog. Ostaje na nivou parola, koje više nikoga ne dotiču, koje svako živi u ovoj zemlji zna napamet.
A kad se malo slegne, opet ćemo biti zemlja u tranziciji netom izašla iz rata. Tranzitiramo decenijama iz šupljeg u prazno.