Deseti dan sukoba između Izraela, SAD-a i Irana – Bliski istok suočen s rastućim napetostima
Napadi na energetsku infrastrukturu, civilne žrtve i sve izraženije napetosti između velikih sila dodatno podižu zabrinutost zbog mogućeg širenja sukoba na Bliskom istoku.
Može li se novi vrhovni vođa Irana oduprijeti pritiscima Sjedinjenih Američkih Država i Izraela? Koje ciljeve strane u sukobu smatraju vojnim, kolika je cijena mira i ima li još prostora za dijalog? Dok svijet raspravlja o uzrocima sukoba, sve se češće postavlja pitanje ko bi se još mogao uključiti i koliko daleko su spremne ići velike sile.
Gosti emisije Plenum Federalne televizije bili su Hajrudin Somun, Ivica Puljić i Augustin Palokaj.
Prema riječima dopisnika FTV-a iz SAD-a Ivice Puljića, američki mediji intenzivno prate razvoj događaja, ali istovremeno postoji i nedostatak konkretnih informacija s terena.
„CNN je jedina velika televizijska kuća koja ima svoju ekipu u Teheranu, što je vrlo značajno. Međutim, rekao bih da postoji i određena površnost – o svemu se govori opširno, ali nema toliko informacija kao u prethodnim ratovima na Bliskom istoku, prije svega u Iraku ili Afganistanu.“
Puljić smatra da je jedan od glavnih razloga za to nedostatak informacija koje dolaze iz zvaničnih američkih izvora.
„Postoji manjak informacija, a mislim da je to zato što američka vojska i američka vlada ne žele objavljivati podatke koji bi mogli ići na štetu Sjedinjenih Država i Izraela.“
Govoreći o raspoloženju američke javnosti, Puljić naglašava da velik broj građana ne podržava trenutni pristup američke administracije ovom sukobu.
„Ovdje vlada mišljenje da je ovo nepotreban rat i da većina Amerikanaca ne podržava ono što radi predsjednik Trump. Ljudi su svjesni da je iranski režim bio poguban za mlade Irance, za djevojke i mladiće, i da je prema američkim procjenama u protekla tri mjeseca ubijeno oko 35.000 mladih ljudi, što je zaista strašan zločin. Ali istovremeno ne vidim da ljudi podržavaju način na koji Amerika pokušava nešto promijeniti, jer takva politika često samo dodatno iritira ostatak svijeta.“
Komentarišući promjene u američkoj politici u odnosu na ranije administracije, Puljić smatra da je ključna razlika u načinu na koji funkcioniše današnja vlast.
„Pete Hegseth, ministrica pravosuđa, direktor FBI-ja i mnogi ljudi oko Trumpa zapravo djeluju kao njegove marionete. On ih pomiče kao lutke i oni podržavaju sve što on želi, čak i kada to znači narušavanje ustava.“
Puljić ističe da dio američkih političara otvoreno upozorava na opasnost koju vidi u takvom načinu vođenja politike.
„Mnogi opozicioni političari upozoravaju i Sjedinjene Američke Države i cijeli svijet na opasnost koja se zove Donald Trump. On ne želi ništa dobro Americi, on želi dobro sebi, svojim najbližim saveznicima i svojoj porodici.“
Iako kritikuje Trumpovu politiku, Puljić naglašava da ni druge političke opcije u SAD-u nisu bez odgovornosti.
„Ne mislim da je Demokratska stranka neko idealno rješenje za Sjedinjene Američke Države. I oni imaju svoje velike grijehe. Ali ovo što radi Trump smatram jednim od najvećih američkih grijeha nakon Drugog svjetskog rata.“
U razgovoru se osvrnuo i na međunarodni kontekst sukoba, posebno na ulogu Rusije i Kine.
„Mislim da je pomoć Rusije i Kine Iranu apsolutno praktična. Kina dobija naftu iz Irana, dok Rusija pomaže obavještajnim informacijama. Iran dobija podatke i iz Moskve i iz Pekinga, i to zapravo nije nikakva tajna.“
Osvrnuo se i na mogućnost daljeg širenja sukoba, posebno u slučaju direktnog američkog vojnog angažmana.
„U pripremi je jedna postrojba specijalaca u Sjevernoj Karolini, u velikoj vojnoj bazi Fort Bragg. To su jedinice koje su spremne djelovati ako bude potrebno, prije svega radi zaštite naftnih postrojenja u Iranu. Ako američki vojnici zaista dođu na iransko tlo, tada možemo govoriti o stvarnoj opasnosti od daljeg i mnogo šireg sukoba.“
Somun: Napadi na Iran učvrstili su režim – Trump nije ostvario ciljeve
Novinar i bivši diplomata Hajrudin Somun smatra da aktuelni sukob oko Irana ima složenu pozadinu i da se u javnosti često pojednostavljeno prikazuje.
Prema njegovim riječima, napadi su uglavnom usmjereni na vojne objekte, dok među stanovništvom vlada snažan osjećaj straha i neizvjesnosti.
„Maločas sam razgovarao s jednim prijateljem Irancem s kojim se gotovo svakodnevno čujem. Pitao sam ga kako mu je sestra u Teheranu i rekao mi je da su dobro – ljudi izlaze u radnje, kupuju i pokušavaju normalno živjeti.“
Ističe da su mete uglavnom vojni objekti.
„Ne gađaju se veliki stambeni blokovi, nego kasarne i vojni ciljevi. Naravno, ko živi blizu takvih objekata izložen je većem riziku, ali među ljudima vlada veliki strah.“
Dodaje da su u nekim gradovima posljedice ipak vidljivije.
„Prijatelj mi je rekao da mu sestra živi u Isfahanu, koji je bliže vojnim objektima, i da je tamo bilo više štete nakon eksplozija.“
Posebno ga je, kaže, pogodila vijest o oštećenju kulturnih znamenitosti.
„Jedna eksplozija dogodila se blizu čuvenog trga u Isfahanu, a oštećena su i stakla na poznatoj palači Čehel Sotun. Čak su i murali na zidovima djelimično oštećeni.“
Somun naglašava da ti murali imaju veliku historijsku vrijednost.
„To su slike nastale u 17. vijeku, kada su iranski vladari pozivali venecijanske slikare da podučavaju njihove umjetnike. To su prava umjetnička čuda koja se i danas mogu vidjeti u Iranu.“
Govoreći o samom sukobu, Somun smatra da Iran nije napadao države regiona, nego američke vojne ciljeve.
„Iran nije napao te zemlje, nego instalacije i baze iz kojih polijeću američki avioni. Za iransko rukovodstvo Sjedinjene Američke Države su glavni protivnik u ovom sukobu.“
Komentirajući političku situaciju u Iranu i novog vrhovnog vođu Mojtaba Khamenei, Somun kaže da se o njemu relativno malo zna.
„O njemu se zna vrlo malo. Kao i njegov otac ranije, nije imao klasično vjersko obrazovanje za tako visoku funkciju, ali je brzo proglašen ajatolahom.“
Prema njegovom mišljenju, takav razvoj događaja pokazuje promjenu karaktera političkog sistema u Iranu.
„To pokazuje da je sistem danas više politički autoritaran nego striktno vjerski. Političke karakteristike postaju važnije od vjerskih.“
Somun smatra da su napadi izvana zapravo učvrstili postojeću vlast.
„U historiji se često dešava da vanjski pritisak učvrsti vlast koja je već na vlasti. Upravo se to sada događa u Iranu.“
Palokaj: Evropska unija pokazuje ograničenu političku moć
Dopisnik Jutarnjeg lista iz Bruxellesa Augustin Palokaj smatra da je aktuelna kriza još jednom pokazala ograničenu političku moć Evropske unije u međunarodnim sukobima.
„Evropska unija i u ovoj krizi pokazuje svoju nemoć. Imamo 27 država članica EU i 32 države članice NATO koje imaju različite stavove gotovo o svim ključnim pitanjima.“
Prema njegovim riječima, razlike među državama članicama otežavaju donošenje jedinstvenih odluka.
„Minimum oko kojeg se države članice mogu složiti obično je neka nedorečena izjava u kojoj se poziva na mir i suzdržanost.“
Palokaj ističe da evropske institucije trenutno posebnu pažnju posvećuju sigurnosnim i ekonomskim posljedicama krize.
„Glavna briga Evropske unije sada je kako izvući s Bliskog istoka ljude koji rade za institucije EU, ali i evropske građane.“
Drugi veliki problem je rast cijena energenata.
„Cijene goriva već su naglo porasle – u Belgiji su povećane za skoro 30 posto, dok je cijena plina porasla i više od 100 posto.“
Evropa se, dodaje, priprema i za moguće humanitarne posljedice sukoba.
„Postoji bojazan da bi kriza mogla pokrenuti novi izbjeglički val s Bliskog istoka prema Evropi, a to je scenario koji evropske države žele izbjeći.“
Govoreći o ulozi Sjedinjenih Američkih Država, Palokaj ističe specifičan politički stil američkog predsjednika Donalda Trumpa.
„Trump danas može reći jedno, a sutra nešto potpuno drugo. On politici pristupa kao trgovac koji želi postići dogovor.“
Na kraju zaključuje da bi pregovori ipak mogli biti jedini izlaz iz krize.
„Trump vjeruje da će vojnim pritiskom oslabiti Iran i natjerati ga da prihvati njegove uslove. Moguće je da se to dogodi, ali pitanje je kolika će cijena biti plaćena prije nego što dođe do pregovora.“
data-nosnippet>